ZNAMENITI POSVEĆENICI I PRAVEDNICI
Noje
Melhisedek
Avraham
Samson
Samuel
Jovan Krstitelj
Jakov brat Gospodnji
Apolonije iz Tijane
Izvadci iz knjige O posvećeničkom ivljenju (brat Vasa - AA) - Radna verzija
* * *
Viđenje Noja u midrau 'Tanhuma'
Ukratko o ovom midrau
Midra Thanchuma (ęŕ×ŐŢĐ), koji nije nastao pre VII stoleća, sadri izreke o 'Tori' ('Petokniju') koje se pripisuju talmudskom palestinskom rabinu Tanhumi (koji je iveo u IV stoleću). Midra je publikovao Solomon Buber (Vilno, 1885. g.).
Hebrejski tekst
('Tanhuma', fol. 58)
Prevod
(Prevedeno prema: The Sacred Books and Early literature of the East, vol. IV. Medieval Hebrew. New York London, 1917.)
Kada Noje započe da sadi lozu, susrete ga Satana i zapita ga kojem poslu je se namerio. ťPoao sam da sadim lozu.Ť - reče Noje. - ťJa ću ti rado pomoći u tom dobrom delu.Ť - reče Satana. Kada ponuda za pomoć bi prihvaćena, Satana dovede jednu ovcu i zakla je nad lozom; onda jednog lava, onda jedno svinjče, i na kraju jednog majmuna. On je ovako razjasnio ove pokazatelje Noji: ťKada čovek najpre okusi malo kapljica vina, on će biti bezazlen kao ovca. Kada okusi malo vie, on će postati obuzet lavovskom hrabroću i hvaliće samog sebe kao jakog. Bude li jo popustljiviji u piću dobijenom od vae loze, on će postati neprijatan poput svinjčeta. I tavie preda li se se tome dalje on će postati /za potsmeh/ kao majmun.Ť
Osvrt
Ova pripovedačka sekvenca iz 'Midraâ' koja i Satanu predstavlja "mudracem", stoji na liniji 'Knjige Postanka' gde se izmilja priča o navodnom Nojinom opijanju i proklinjanju svoga sina Hama: ťNoje, poljodelnik, zasadio je vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred atora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. em i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natrake, pokriju očevu golotinju. Lica im bejahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne videe oca gola. Kada se Noje otreznio od vina i saznao to mu je učinio najmlađi sin, reče: Neka je proklet Kanaanac, najnii sluga braći svojoj neka bude!Ť (9:20-25) Noje, znameniti Boiji posvećenik bio je apstinent od estokih pića, onako kako su to bili i drugi sveti Boiji podvinici. Boiji posvećenik je morao da se uzdrava od čistog i začinjenog vina, dok je sa vodom presečeno vino mogao da koristi samo u svetom rtvenom prinosu. 'Tanhuma' inače osuđuje i ensko ispičatvo, naznačujuči da vino svugde donosi neuspeh (fol. 55). I starozavetne 'Mudre izreke' zgraavajuće govore o opijanju vinom, pogotovo začinjenom: ťKome ah? kome jao? kome svađe? kome uzdasi? kome rane nizato? kome zamućene oči? Onima to kasno sede kod vina, koji su doli kuati vino začinjeno. Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čai svetlucavo preliva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i aca kao guja ljutica. Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. I biđe ti kao da lei na pučini morskoj ili kao da lei navrh jarbola: Izbie me, ali me ne zabole; istukoe me, ali ne osetih; kad se otreznim, jo ću traiti. Ť (23:29-35)
Viđenje Noja u 'Hipostazi arhonata'
Ukratko o ovom spisu i njegovo viđenju Enoha
Ovaj anonimni "gnostički" sastav, negde iz III stoleća nove ere, pokuava, sikretičkim pristupom, koji nalikuje judejskim midraima, da dâ esoterično razlaganje 'Knjige Postanka'. Početak dela ukazuje da je nastao u nekoj hrićanskoj sekti koja je prihvatala apostola Pavla. Starozavetni Bog se predstavlja i vidi kao zli i oholi arhont (grč.: ho árchMn = 'upravitelj', 'načelnik'). Spis uzgred pominje i patrijarha Noja, sa uobičajnim "gnostičkim" pripovedačkim preterivanjima.
Koptski tekst
(Hipostaza Arhonata, NHK, cod. II, IV, p. 92, 23-14 Priređeno prema: Nag Hammadi Studies, XX. Edited by Bentley Layton, E. J. Brill, Leiden New York Křbenhaum Köln, 1989. )
anarywn 0ojne mN nouernu pejau je amneitN NtNtamio Nnoukataklusmos ebol xNNqiJ ...
Prevod
13 Arhonti uzee da se savetuju jedan sa drugim, i rekoe: ťHajde, izazovimo Potop naim rukama i zbriimo svako telo, od čoveka do ivotinje.Ť - Kada je, pak, Arhont Silâ doznao za njihovu odluku, on reče Noji: ťNačini sebi Kovčeg od nekog drveta koje ne truli, i skloni u njemu sebe, i svoju decu, i zveri, i ptice nebeske, od najmanje do najveće, i postavi je na Goru Sir.Ť - 14 (N)Orea onda dođe k njemu eleći da se ukrca u Kovčeg. A kada joj on /= Noje/ to ne htede dopustiti, ona dahnu na Kovčeg i prouzrokova da ga proguta oganj. On opet načini Kovčeg, po drugi put.
Osvrt
Po 'Knjizi Postanka' (3:22) Orea (hebr.: Naamah prijatna, grč.: Horaia, odnosno Noema) je sestra kovača Tubal-Kaina, koga je Lameh dobio od ene Sille. Ovde je ona navodno Evina kći. Ime joj se nedosledno pie (Orea, Norea), i moralno suprostavljeno se prikazuje. Ona, kao to vidimo, navodno unitava (prvi) Nojev kovčeg.
Viđenje Noja u Prvoj Enohovoj knjizi
Ukratko o ovoj knjizi i ovom viđenju
'Knjiga o Enohu' (LXX: ˝ÉÇ; hebr.: Chanokh - ×ŕŐÚ), na koju se u svojoj Poslanici poziva apostol Juda (14-15), jedna je od najstarijih apokalipsi pripisanih patrijarhu Enohu. Od mnotva drevnih knjiga pripisanih mudrome Enohu (na koje se pozivaju i 'Zavetanja dvanaestorice Patrijarha'), za koga 'Knjiga jubilejâ' iznosi da je prvi od sinova ljudskih koji je znao da pie (4:17), negde u makabejsko vreme nastala je takozvana 'Prva Enohova knjiga', u kojoj su uočljiva nekoliko narativno-anrovski različitih segmenata. Kumranski fragmenti ovu redakciju, koju su koristili i eseni, poznaju na aramejskom i hebrejskom jeziku. Delo je kasnije prevedeno na helenski, etiopski i latinski jezik. Od starog latinskog prevoda sačuvano je samo 106 poglavlje koje govori o rođenju pravednika Noja. Inače latinski fragment je uočen u kolekciji 'Kraljevskih manuskripata' (kasnije prebačenih u British Museum Reg. S. E. XIII Saec. VIII, ff. 79b-80) od strane M. R. James-a iz Kings College sa Cambridge-a. Prema Dejmsu, ovaj fragment, pronađen u VIII stoleću, pripadao je Monastiru kod Rochester-a. Fragment pokazuje (verzi 2 i 10) izvesne paralele sa 'Apokalipsom po Petru' (prg. 3). Inače, odtampan je 1734. g., kao esti po redu, u zbirci koja je sadravala 8 patrističko-apokrifna naslova (MS 5 E XIII). Od helenskih rukopisa fragmente 'Prve Enohove knjige' sadri Codex Panopolitanus (rukopis pronađen u jednoj monakoj humci u egipatskom Akhmim-u, 1886.-87. g. 1:1 do 32:6; zatim 'Hronografija' Georgija Sinkela 6:1 do 10:14 i 15:8 do 16:1; Papirus Chester Beatty 97:6 do 104 i 106-107; i Vatican Greek MS 1809 89:42-49. U celovitoj verziji 'Prva Enohova knjiga' dola nam je samo u etiopskom verziji (na geez jeziku). Sa helenskog je prihvatljivo dobro prevedena negde između IV i VI stoleća. Inače, poznata su preko 40 etiopska manuskripta ove knjige (gde je najstariji iz XV stoleća), koja je u Etiopskoj heterodoksnoj crkvi kanonski spis.
Etiopski tekst
(Priređeno prema: The ethiopic version of The Book of Enoch, by R. H. Charless. Oxford at The Clarendon Press, 1906.)
1 ČĽő(a Ë
a % a Č
őča qa Č
ńa a eĽ2pa Č@ua Ľa
ČČđu Č
đb 2 ...
Helenski tekst
(Enochi Liber, 106:1-18 Priređeno prema: Pseudepigrapha veteris testamenti Graece, vol III, Leiden: E. J. Brill, 1970.)
1 Meta de xro/non eĂlaben Maqousa/lek t%˝ ui¸%˝ mou gunaiÍka kaiě eĂteken ...
Latinski tekst
(Prophetia Enoc de Diluvio - Priređeno prema: Texts and studies contributions to biblical and patristic literature. Edited by J. Armitage Robinson B. D., vol II, no. 3 - Apocrypha anecdota, Cembridge at the University Press, 1893.)
1 Factum est autem cum esset Lamech annorum tricentorum quinquagenta natus est ei filiu 2 cui oculi ...
Prevod (etiopskog teksta)
1 A nakon nekoliko dana, moj sin Metusalem uze enu za svoga sina Lameha; i ona zatrudne od njega, i rodi sina. 2 Njegovo telo bee belo poput snega /u lat.verz.: njegove oči sijae poput sunca/ i crveno poput ruinog cveta, i kosa sa njegove glave i njegove duge vlasi behu bele poput vune, a oči njegove prelepe. I kada otvori svoje oči, one obasjae svu kuću slično suncu, i čitav dom postade izuzetno sjajan, 3 I kada bi uzet /u lat. verz.: i podie se/ u ruke babice, on otvori svoja usta, i progovori sa Gospodom Pravednosti. 4 A Lameh, otac njegov, uplai se od njega, i pobee, i dođe ocu svome Metusalemu; 5 i reče mu: ťRodih neobičnog sina, raznolikog od čoveka, sličnog, pak, deci nebeskih anđela, i njegov ishod se razlikuje, pa nije sličan nama; i njegove oči su nalik stopama/zracima sunca, lice njegovo sjajno. 6 I čini mi se on nije od mene, već od anđelâ. I strepim da će se u njegove dane na zemlji zbiti čudesne stvari. 7 A sada, oče moj, ja sam ovde onaj koji moli i trai od tebe da ti ode do Enoha, oca naeg, i čuje istinu od njega, jer on ima prebivalite svoje sa anđelima.Ť - 8 A kada Metusalem bejae čuo reči sina svoga, on dođe k meni /= Enohu/, na krajeve zemlje, jer on bejae čuo da sam ja onde, i povika glasno, a ja čuh glas njegov, i dođoh do njega. I rekoh mu: ťEvo, tu sam, sine moj; jer ti si se pristigao meni.Ť - 9 A on odgovori, i reče mi: ťDoao sam tebi radi vane stvari, i zbog uznemirujućeg slučaja dospeo sam ovde. 10 I sada, oče moj, počuj me, jer sinu mome, Lamehu, rodi se sin kome sličnost i kov ne nalikovae čovekovom kovu, i njegova put je belija od snega, i crvenija od ruinog cveta, a vlasi sa njegove glave su belije od bele vune, i oči njegove nalikovae stopama sunca; i on otvori svoje oči, a one obasjae sav dom. 11 A kada on bi uzet u ruke babice, on otvori usta svoja i blagoslovi Gospoda Nebeskog. 12 A otac njegov Lameh se uplai, i dojuri meni, i ne verova da je on od njega, već da je njegova sličnost od anđela sa Neba, i evo, ja sam doao do tebe da me ti pouči istini.Ť - 13 A ja, Enoh, odgovorih, i rekoh mu: ťGospod će na zemlji načiniti načiniti nove stvari, i ja to znam, i shvatio sam u viđenju; i obznanio sam ti to da se u naratajima moga oca Jareda, neki /anđeli/ sa visina nebeskih odvojie od reči Gospodnje. 14 I gle, oni počinie greh, i zanemarie Zakon, i sjedinie se sa enama, i počinie greh sa njima, i oenie se nekima od njih, i dobie decu od njih. 15 I velika propast će biti nad svom zemljom, i onde će biti potopna voda, i veliko unitenje biće u sedmoj godini. 16 Ovaj sin, koji je tebi rođen, biće ostavljen na zemlji, i njegova tri deteta biće izbavljeni sa njim; kada svi ljudi, koji su na zemlji, budu izginuli, on i njeova deca biće izbavljeni. 17 Oni /= grenici/ će roditi na zemlji divove, ne prema duhu, već prema telu, i onde će biti velika kazna na zemlji i zemlja će biti /potopnim vodama/ oprana od sve nečistote njihove. 18 I sada obznani sinu tvojem Lamehu da je onaj koji mu je rođen istinski sin njegov, i nadeni mu ime Noje, jer on će biti va ostatak. I on i njegova deca biće izbavljeni od propasti koja će pristići nad zemljom zbog svih grehova i svake nepravde koja će se ispuniti u njegove dane nad zemljom. 19 I nakon toga nepravda će biti jo kudikamo veća, nego ta, koja je se predhodno okončala na zemlji. Jer meni su poznate tajne nebeske, jer /sveti/ anđeli su mi pokazali, i upoznali me, i ja sam ih (pro)čitao na pločama nebeskim.Ť
Osvrt
Pod nazirejskim predstavama, pravednik Noje se slika od samog početka svoga zemaljskog ivljenja kao nazirej i svetlonosni čovek. On čak po rođenju odmah ima i dugu belu kosu. U 'Otkrivenju po Jovanu' ljubljeni Učenik vidi Svetog: ťNjegova glava i njegove vlasi behu bele kao bela vuna, kao sneg, i oči njegove kao plamen vatreni, ...Ť (1:14) I Pradavni na Nebu se tako vidi i prikazuje: ť... I Njegova glava bee bela poput vune.Ť ('Prva Enohova', 46:1) ť... I sa njima bee Glava od Danâ, glave bele i čiste poput vune, i njegove haljine neopisive.Ť (71:10) - U Svetlu i za Svetlo ive i Boiji anđeli: ť... Videh sinove anđelâ koji koračaju po plamenu ognja; njihove haljine behu bele a i njihovi ogrtači; i svetlost sa njihovih lica bee poput kristala.Ť (71:1) U 'Drugoj Enohovoj knjizi' opisuju se anđeli koji su se pojavili kraj njegovog leaja: ťNjihova lica behu sijala poput sunca, oči njihove kao sveće goree, odeda im poput pene bee /drugde: poput /ognjenog/ purpura/, a sa različitim bojama, krila im behu svetlija od zlata, ruke njihove belje od snega.Ť (1:6) U 'Hipostazi arhonta' za velikog anđela Eleletha iznosi se: ťLik je njegov poput čistog zlata, a odeda njegova kao sneg.Ť (P. 93)
Viđenje Noja u 'Drugoj Enohovoj knjizi'
Ukratko o ovoj knjizi i ovom viđenju
'Knjiga Enohovih tajni' poznata i kao 'Druga Enohova knjiga' ili 'Slovenski Enoh', sačuvana je samo na crkvenoslovenskom jeziku u nekoliko kraćih ili duih varijanti i manuskripata koji su pronađeni u Rusiji i Srbiji. Ovde ćemo se pozvati na najopsenije 'Enohove tajne', bazirane prevashodno na prepisu koji je ruski učenjak Matvej Sokolov 1882. g. zapazio u 'Narodnoj Biblioteci' u Beogradu (Srbija), a koji se nalazio u Zborniku slova iz XVI-XVII stoleća zaveden pod brojem 321, a koji je uniten u nemačkom bombardovanju Beograda 06. aprila 1941. g. Dati manuskript je predstavljao crkvenoslovenski bugarski prevod (recenziju) sa helenskom (oko VIII st.), a delom moda i sa hebrejskog predloka; ovde se zapaa korićenje helenske verzije 'Siraha' i 'Knjige Mudrosti' od strane hrićanskog kopiste. Ne treba zaboraviti da su u starini na aramejskom i hebrejskom kolali mnogi pseudoepigrafi, koji su stajali pod ime patrijarha Enoha, i koji su pretrpeli, poput ovog, brojne redaktorske intervencije i interpolacije. U samim 'Tajnama' stoji naznaka kako je nakon nebeskih viđenja umni videlac Enoh, koji je proiveo 365 godina, napisao 366 knjiga i predao ih svojim sinovima (pogl. 68). U evanđeljskom tekstu nazvanom 'Pitanja svetog Jovana i odgovori Hrista Gospoda' (u ranom latinskom prevodu naslovljenom kao Interrogatio sancti Joannis), koji su koristili zapadni neomanihejci, Enoh je po Boijem nalogu napisao 67 knjiga (pogl. 7). I judejska srednjovekovna esoterija izvela je svoje viđenje prozorljivog izumitelja Enoha u takozvanoj 'Trećoj Enohovoj knjizi' ili 'Knjizi Nebeskih Palata' (Sefer Hejkhaloth).
to se tiče Nojevog lika i njegovog izbaviteljskog podviga 'Enohove Tajne' ne donose nita novo to ne moemo već pročitati u 'Knjizi Postanka'.
Crkvenoslovenski tekst
(Libri sanetorum mysteriorum Enochi, pogl. 24 odnosno 73 Priređeno prema: . . !>:>;>2J: !;02O=A:0O =830 =>E0 @0254=03>. 740=V5 @A:03> 1I5AB20 AB>@V8 8 @52=>AB59 >AAV9A:8EJ ?@8 >A:>2A:>
1 2J720 />A?>4L >5 =0 3>@j @0@0BA:j0 <56/4>g A8@rj0 8 @<5=rj0, 2J 75/<;8 ...
Prevod
1 I Gospod pozva Noja na Goru Ararat, između Asirije i Jermenije, u zemlji arabijskoj, uz More, i reče mu: ťSagradi onde kovčeg od 300 lakata po duini, i 50 lakata po irini, a u visinu 30, i dva poda u njegovom sreditu, i vratima njegovim od lakta.Ť - 2 A od ovih 300 lakata naih je 5.000; i opet, onih 50 naih je 2.500; onih 30 naih je 900; i onaj jedan lakat naih je 50. 3 Po ovim brojevima Judejci računaju Nojev Kovčeg, kako njemu Gospod reče, i dre uvek svaku meru i svako merenje i do danas. 4 Gospod Bog otvori sve ustave nebeske. I padae dad na zemlju 150 dana. I svako telo pogibe. 5 Noje bee u 500. godini. I rodi tri sina: Sema, Hama i Jafeta. 6 100 godina po rođenju svoja tri sina, uđe on u Kovčeg u mesecu koji odgovara jevrejskom Juarsu /hebr.: Ijjar-u/, egipatskom Famenotu /grč.: PhamenMth/, osamnaestog dana. 7 I plivae Kovčeg četrdeset dana. A u Kovčegu oni behu ukupno 120 dana. 8 I on uđe u ovaj Kovčeg sa 600 godina /ivota/. A u 601. godini svoga ivota on iziđe iz Kovčega, u mesecu Farmutu /grč.: Pharmoythi/ prema Egipćanima, a po Jevrejima Nisanu, dvadeset osmog dana. 9 Posle Potopa ivljae jo 350 godina, i umre. ivljae ukupno 950 godina. 10 Gospodu Bogu naem slava od početka, i sada, i do veka čitavog. Amen.
Osvrt
Pozivanje na helenske nazive egipatskih meseca ukazuje na helenskog hrićanskog redaktora, odnosno na helenski predloak 'Enohovih tajni' (cp.: 30:13). Pravljenje velikih razlika između egipatskog i jevrejskog lakta, kako redaktor čini, dakako činjenično ne stoji. Po 'Postanku' 8:4 Kovčeg zastaje na Araratu, dok se ovde on gradi na Araratu.
komentiraj (0) * ispii * #
Viđenje Melhisedeka u 'Knjizi Enohovih tajni'
Ukratko o ovom viđenju
Crkvenoslovenski tekst
(Libri sanetorum mysteriorum Enochi, pogl. 71 i 72, odnosno 23. Priređeno prema: . . !>:>;>2J: !;02O=A:0O =830 =>E0 @0254=03>. 740=V5 @A:03> 1I5AB20 AB>@V8 8 @52=>AB59 >AAV9A:8EJ ?@8 >A:>2A:>
...
Prevod
71, 1 I evo, ena Nirova, zvana Sopanima /var.: Sophonima, Sothonima, Sothonim, Sothonia/, budući neplodna, ne rodi dete Niru. 2 I Sopanima bee vremena; i u dane končine svoje zače ona u utrobi svojoj, a Nir svetenik ne lee u njenu postelju, niti je dotače od dana kada ga je Gospod postavio da slui pred licem naroda. 3 Kada Sofanima saznade za svoje začeće ona se posrami, i obuze je ponienje, i pritaji se sve do dana kada dođe da rodi. I nijedan iz naroda ne dozna. 4 I kada se navrie 282 dana i čas rođenja poče da se pribliava, Nir pomenu enu svoju, i pozva je sebi u hram svoj, da popriča sa njom. 5 I Sopanima ode Niru, muu svome, i gle, ona bee noseća, i čas određen za rođenje se priblii. 6 I Nir je vide, i posrami se veoma, pa joj reče: ťta si ovo uradila, o eno, i posramila si me pred licem ovih ljudi?Ť I sada odlazi od mene, i idi onamo gde si začela sramotu utrobe svoje, da ne okrvavim ruku svoju na tebi, i ne sagreim pred licem Gospodnjim!Ť - 7 I prozbori Sopanima Niru, muu svom, kazujući: ťGospodaru moj, evo vreme starosti moje, i stigao je dan smrti moje. I ja ne znam kako zače bezazlenost i neplodnost utrobe moje.Ť - 8 I ne verovae Nir eni svojoj, i prozbori joj po drugi put: ťOdlazi od mene da se pred licem Gospodnjim ne ogreim!Ť 9 I kada govorae Nir eni svojoj Sopanimi, pade Sopanima na nogu njegovu, i preminu. 10 Nir se veoma oalosti, i reče u srcu svome: ťZar zbog reči moje ovo bi? Kako zbog reči čovek sagrei pred licem Gospodnjim. 11 Neka mi se sada smiluje Bog. Zaista znam u srcu svom da moja ruka ne bee na njoj. I tako opet kaem: Slava Tebi, Gospode! Da ne doznade niko od ljudi za ovo delo koje učini Gospod.Ť - 12 I pouri Nir, i zatvori vratâ hrama svog, i otide Noju, bratu svom, i ispriča mu sve to bi sa enom njegovom. 13 I pohita Noje idući za Nirom bratom svojim. Odoe u hram Nirov zbog Sopanimine smrti. U govorahu u sebi: ťKako li utroba njena stajae sa vremenom rođenja?Ť - 14 I Noje reče Niru: ťNe alosti se, Nire, brate moj, jer Gospod danas pokri sramotu njenu, za koju ne zna niko od ljudi. 15 Sada pohitajmo brzo, i sahranimo je tajno, i pokriće Gospod sramotu stida naeg. 16 I poloie Sopanimu na odar, i obukoe je u haljine crne, i zatvorie je u hram pripremljenu za pogreb. U tajnosti grob iskopae. 17 I iziđe dete iz preminule Sopanime, i sede na odru s njene desne strane. I Noje i Nir uđoe da pogrebu Sopanimu. I videe kako dete sedi uz mrtvu Sopanimu i brie odedu svoju. 18 I Noje i Nir se zaprepastie sa velikim strahom, jer dete bee savreno telom kao trogodinjak. I govorae ustima svojim, i blagosiljae Gospoda. 19 I osmotrie ga Noje i Nir, i gle, na prsima imae znak svetenstva, i bee slavan na izgled. 20 I Noje i Nir rekoe: ťEvo, posle nas Bog obnavlja svetenstvo iz krvi po svom blagoizvoljenju!Ť - 21 I pohitae Noje i Nir, i umie dete, i obukoe ga u haljine sveteničke, i dadoe mu hleb blagosloveni. I /ono/ jede. I nadenue mu ime Melhisedek.
22 I uzee Noje i Nir telo Sopanima, i svukoe joj haljine crne, i umie je, i odenue u haljine sjajne, svečane, i podigoe joj hram. 23 I pođoe Noje, i Nir, i Melhisedek, i sahranie je na očigled. I Noje reče Niru, bratu svom: ťSačuvaj u tajnosti dete ovo za neko vreme, jer će se prevareni ljudi podići po čitavoj zemlji, i počeće se odmetati od Boga, i nekako dočuvi za /ovo/ dete, ubiće ga.Ť I ode Noje na svoje mesto.
24 I počee se u dane Nirove umnoavati bezakonja velika po svoj zemlji. 25 I stade se zbog deteta Nir alostiti jo vie, govoreći: ťAvaj meni večni Gospode, u dane moje počee se na zemlji umnoavati svakakva bezakonja, i shvatam da se blii skončanje nae, i nad svom zemljom zbog bezakonja ljudskog. 26 I sada Gospode, ta je pojava deteta ovog, i ta je sud njegov, i ta da činim sa njim? Da li će se i on biti priključen pogibelji naoj? 27 I ču Gospod Nira, i javi mu se u viđenju noćnom, kazujući mu: ťNire, velika bezakonja nastupie na zemlji; mnoga od njih su nepodnoljiva. I eto, Ja ću sada dopustiti pogibiju veliku na zemlji. I izginuće svako biće zemaljsko, 28 a za dete se ne brini, Nire, jer ću uskoro poslati Mihaela, arhistratega Mojeg, i uzeće dete, i smestiće ga u Raj Edenski u pokolenje gde Adam ranije boravljae sedam godina, imajući Nebesa otvorena sve do sagreenja. 29 I dete ovo neće propasti u pokolenju ovom koje će postradati. Kao to Ja pokazah, Melhisedek će biti rec svetenički i postaviću ga da bude glva bivim jerejima.Ť
30 I prenu se Nir od sna svog, i blagoslovi Gospoda, koji mu se javio, rekavi: ťBlagosloven Gospode, boe otaca mojih, koji mi kaza kako stvori jereja velikog u dane moje u krilu Sopanime, ene moje. 31 Kako ne imadoh drugo dete u porodu ovom, neka bude jerej veliki, jer on je sin moj i sluitelj Tvoj, i Ti si Bog Veliki, poto se pridrui sluiteljima svojim i jerejima velikim sa Setom i Enosom, i Rusijem, i Amilamom, i Prasidamom, i Malelejmom, i Serohom, i Arusapom, i Alemom, i Enohom, i Metusalamom, i sa mnom, robom tvojim Nirom. I Melhisedek neka bude glava dvanaestorici nas jereja koji bejasmo ranije. I opet u rodu poslednjem neka bude drugi Melhisedek početak dvanaestorice jereja, i posle neka bude glava svima, veliki arhijerej, Reč Boija i Sila, koja će učiniti velika čudesa i slavnija od bivih. 35 Neka on, Melhisedek, bude kralj u mestu Ahuzan, odnosno nasred zemlje, gde bee Adam stvoren, a da tu bude i poslednji grob njegov. 36 I za Tog arhijereja pisano je da će se i On pogrepsti tu gde je sredina zemlje, kao to i Adam sina svog Abela pogrebe tu kada ga ubi brat njegov Kain poto nesahranjen leae tri godine, dok ne vide pticu čavku kako pogrebe ptića svog. 37 Znam da veliki mete nastupi i da će se u meteu skončati rod ovaj i nestaće sve osim Noja, brata mog, koji će se sačuvati, i posle će nastati rasadnik od plemena njegovog, i postaće narod drugi. I Melhisedek će biti drugi, glava jerejima u narodu, kraljujući i slueći Gospodu.Ť
Osvrt
Na osnovu nekih fantastičnih momenata u izlaganju da se zaključiti da ova epizoda sa Melhisedekom nije prevedena sa autentičnog predloka, već je proizvod kopističke hrićanske literalne imaginacije. Ona za bogoslovski cilj, da nekako razlouće povee pojavu Melhisedeka, selimskog kralja, i Isusa Hrista, novog Melhisedeka, kralja Novog Izraela.
Viđenje Avrahama kod Aleksandara Polihistora
Ukratko o ovome viđenju
Kod Eusebija (Priprema, IX, 17) sačuvan je fragment Aleksandra Polihistora (O Judejcima), koji se poziva na Eupolemovu (Eypolemos) knjigu O Judejcima Asirije (Peri IoydaiMn ts Assyrias), te se precizira Avrahamova bogougodna upućenost u zvezdočatstvo.
Helenski tekst
(Praeparatio evangelica, IX, 17)
2 Eu)po/lemoj de e)n t%˝ periě šIoudaiżwn th=j šAssuriżaj fhsiě po/lin Babulw˝na ...
Prevod
Eupolem u svojoj knjizi O Judejcima u Asiriji kazuje da je Babilon grad bio najpre ustanovljen od onih koji su umakli od Potopa /kataklysmoý/, i da oni behu divovi /gígantas/, i izgradie Kulu čuvenu u historiji.
Međutim, kada ova bejae bila poruena od dela Boijeg, giganti behu raspreni nad čitavom zemljom. I u desetom pokolenju, kazuje on, u Kamarinu, gradu Babilonijskom, (koji neki zovu grad Uria /Oyríen/, i koji je po tumačenju grad haldejaca) |u trinaestom pokolenju|, rođen je Avraham, koji je nenadmaen od svih ljudi u plemenitosti i mudrosti, koji je takođe izumitelj u astrologiji i haldejskoj vetini /eyreín/, i ugoden Bogu dobro po svojoj revnosti prema pobonosti.
Viđenja Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Luci'
Ukratko o ovim viđenjima
Helenski tekst 1
('Luka', 1:5-25.57-80. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
5 šEge/neto e)n taiÍj h(me/raij ¸Hr%Żdou basile/wj th=j šIoudaiżaj i¸ereu/j tij o)...
Prevod
5 U vreme Heroda kralja judejskog bee jedan svetenik po imenu Zaharija, od Abijinog razreda, i njegova ena od Aronovih kćeri po imenu Elisabeta. 6 Oboje behu pravedni pred Bogom iveći bez mane po svim zapovestima i odredbama Gospodnjim. 7 Dete nisu imali, jer Elisabeta bee nerotkinja, a oboje behu poodmaklih godina
8 Kada je on kao svetenik sluio pred Bogom po redu svoga razreda, 9 po običaju svetenstva pade na njega kocka da uđe u Hram Gospodnji i okadi, 10 a za vreme kađenja sve mnotvo naroda molilo se napolju. 11 Tada mu se pojavi Anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog rtvenika. 12 Videvi ga Zaharija se uznemiri i strah ga spopade. 13 Ali mu anđeo reče: ťNe boji se, Zaharija, jer je usliana tvoja molitva i tvoja ena Elisabeta rodiće ti sina, a ti treba da mu nadene ime Jovan. 14 Radovaće se i veseliće se, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju. 15 Jer će biti velik pred Gospodom, neće piti ni vina ni estoka pića, a Duha Svetoga napuniće se jo u utrobi svoje majke, 16 te će obratiti mnoge Izraelove sinove njihovom Gospodu Bogu. 17 On će ići pred Njim u Ilijinom Duhu i Sili, da obrati srca otaca prema deci i nepokorne na pravedničku razboritost, da pripremi Gospodu narod spreman.Ť - 18 Zaharija pak reče Anđelu: ťPo čemu ću to poznati? Ja sam, naime, star a i ena mi je zala u godine.Ť19 - Odgovori Anđeo i reče mu: ťJa sam Gabriel koji stoji pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radosnu vest; 20 i, evo, onemeće i neće moći da progovori do onoga dana kada će se ovo dogoditi, zato to nisi poverovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.Ť - 21 A narod je ičekivao Zahariju i čudio se to se dugo zadrao u Hramu /= Svetinji/. 22 A kada je iziao, nije mogao da im govori, i uvidee da mu se neko javio u Hramu. I on im davae znake glavom i osta nem.
23 I kad se navrie dani njegove slube, ode domu svome. 24 A posle ovih dana zače njegova ena Elisabeta i krila se pet meseci govoreći: 25 ťTako mi je učinio Gospod u vreme kada pogleda na mene da ukloni moju sramotu među ljudima.Ť
Ŕ...Ŕ
57 Elisabeti pak dođe vreme da rodi, i rodi sina. 58 I čue njeni susedi i rođaci da joj je Gospod ukazao veliku milost, te se radovahu s njom. 59 A u osmi dan dođoe da obreu dete, i nazivahu ga Zaharija - po imenu njegovog oca. 60 Ali njegova majka progovori i reče: ťNe, nego će se zvati Jovan.Ť - 61 Rekoe joj: ťNema nikoga u tvojoj rodbini koji se tako zove.Ť - 62 I namagnue ocu njegovom da kae kako bi on eleo da se dete zove. 63 I zatrai dačicu za pisanje pa napisa: ťJovan je njegovo ime.Ť - I svi se začudie. 64 A njegova usta i jezik se odmah otvorie pa govorae slaveći Boga. 65 I strah obuze sve njihove susede, te se u svem brdovitom kraju Judeje govorilo o svemu ovome, 66 pa svi koji su čuli primie to u svoja srca govoreći: ťta će to biti od ovoga deteta? Jer ruka Gospodnja bee s njim.Ť
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i izgovori proročke reči: 68 ťNeka je blagosloven Gospod Bog Izraelov to je posetio i iskupio svoj narod, 69 i podigao nam rog spasenja u Domu Svoga sluitelja Davida, 70 kao to je obrekao od davnine kroz usta proroka Svojih svetih 71 spasenje od naih neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, 72 da učini milost naim očevima i da se seti svoga svetog Saveza, 73 zaveta kojim se zavetovao ocu naem Avraamu, da će nam dati 74 da mu sluimo bez straha izbavljeni od neprijateljske ruke 75 u svetosti i pravednosti pred Njim u sve nae dane. 76 A ti, dete, zvaće se prorok Svevinjega; jer će ići pred Gospodom da pripremi puteve Njegove, 77 da nauči Njegov narod da je spasenje u oprotenju njihovih grehova, 78 milosrdnim srcem naeg Boga, kojim će nas posetiti Svetlost sa Visine, 79 da zasvetli onima to sede u mraku i senci smrti, da uputi nae noge na put miraŤ.
80 A dete je raslo i jačalo duhom, i bejae u pustinji do dana njegovog istupanja pred Izrael.
Osvrt
Pri Jerusalimskom Hramu Isusovog vremena postojali su razredi (kolegijumi) dvostrukog svetenstva: krvnog i beskrvnog, spoljanjeg i unutarnjeg (posvećeničkog, istinskog Aronovog, Levitskog i Cadokovog); prvi su sluili spoljanjem rtveniku u dvoritu, a drugi kadionom rtveniku u Svetinji; prvi su prinosili svakidanju krvnu rtvu (čiji ostaci su se prodavali narodu, postavi tako hramski mesari) a drugi su prinosili svakidanju beskrvnu, zakonsku rtvu, onako kako je bilo i na početku, pod Melhisedekom i Mojsijem. Jasno je da je krvno, mesarsko svetenstvo bilo zapravo sluiteljski postmojsijevski uzurpator u Hramu, koji je se legitimisao i odravao zahvaljujući falsifikovanim mojsijevskim knjigama.
Aronovsko nazirejsko svetenstvo (a od Arona, po majci, je i Jovan vodio poreklo Panarion, haer. 30, 3) bilo je razvrstano na 24 razreda (ba kao i nazovi levitsko, krvno svetenstvo); svake sedmice je dolazilo do promene razreda koji bi obavljao prinoenje svagdanje kadione svete rtve u Hramu: ťAronovi su sinovi imali svoje razrede.Ť ('Letopisi', I, 24:1, v.: 24.4-19.31) Zaharija, Jovanov otac, pripadao je osmom, Abijinom razredu (I, 24:10).
Licimere i krvoloke među Judejima Gospod opominje i naznačuje im da će njihovo tvrdokorničko pokolenje čeka straan Gnev Boiji, to je se najbolje pokazalo u stradanju Jerusalima pod rimskom opsadom: ťZmije, zmijski porode, kako da pobegnete od osude paklene? Zato, evo vam aljem proroke, i mudre i knjievnike. Od njih ćete jedne ubiti i raspeti, a druge ibati u vaim sinagogama i goniti od grada do grada, da dođe na vas sva pravedna krv, prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, koga ubiste između hrama i rtvenika. Zaista vam kaem, sve će to doći na ovaj narataj.Ť ('Matej', 23:33-36) - Barahijin sin, čija je neduna krv prolivena između Hrama i krvnog rtvenika, svakako je nazirej i pravednik Zaharija, otac Jovana Krstitelja ('Matej', 23:35). Po 'Jakovljoveom Protoevanđelju' Zaharija je ubijen ne između Hrama i krvnog dvorinog rtvenika, već u samome Hramu, u Svetinji, između Svetinje i kadionog rtvenika gde je i kâd razgorevao i molio se Svevinjem: ťKako on, pak, odocni sa izlaskom /iz Svetinje/, svi oni /=nazirejski svetenici iz njegovog razreda/ behu zastraeni; jedan od njih se osmeli i uđe unutra /u Svetinju gde je kadioni rtvenik/, i vide pokraj rtvenika zgruanu krv. A jedan Glas /sa Neba/ progovori: Zaharija je ubijen i krv njegova neće biti obrisana sve dok ne dođe njegova osveta. - I kada on ču ovu reč, uplai se, i izađe i izvesti svetenike /ta je video i čuo/. I oni se osmelie i uđoe, i videe ta se zbilo. I daske /plafona i zidova/ Hrama zakripae, i njihove zavese se rascepie od vrha do dna. I njegovo telo ne nađoe, već samo pronađoe krv njegovu preostalu na kamenu.Ť (24:2-3) Zahariju u kadionoj slubi, po ovom viđenju, zamenio je pravedni i vidoviti nazirej Simeon (16:27), kome je Duh Sveti obećao da neće videti zemaljsku smrt pre nego to vidi Pomazanika Gospodnjeg ('Luka', 2:26). Pseudo-'Nazarensko evanđelje' umesto imena Bar-Ahija (iz 'Matej', 23:35), oslonjeno na izvetaj iz 'Druge knjige letopisâ' (24:20-21) stoji ime Bar-Jehojada: ťU Evanđelju koje koriste nazareni, umesto reči sina Barrahijina nalazimo reč sina Jojadina. Najprostija braća između nas među razvalinama hrama i rtvenika, ili pri ulazu na vrata, koja vode u Siloam, pokazuju crveno kamenje i uobraavaju da su oni obliveni krvlju Zaharije.Ť (Hijeronim: Commentarii in evangelium Matthaei, na 23:35) Iz Isusovih reči jasno je da se ukazno cilja na iri vremenski period u kome su Boiji poslanici i glasnici trpeli progon u Izraelu, gde je i najvie svetlonoa utelovljeno, tako da se očigledno ovde misli na oca Jovana Krstitelja.
Svetenicima koji su sluili rtveniku i u Hram pristupali ťnajstroe je bilo zabranjeno da piju vinoŤ ('Judejski rat', V, 5, 7), to je jedna od nazirejskih tekovina. Anđeo Gospodnji za Preteču naznačuje njegovoj majci da ťneće piti ni vina ni estoka pića /oínon kaí síkera/.Ť ('Luka', 1:15). Redaktori su dakako izbacili naznaku da neće jesti ni mesa. Istinski Boiji posvećenici su se celog ivota uzdravali od estokog pića i mesa, čak vie imali su urođenu odbojnost prema takvoj nečasnoj i grenoj ishrani.
Za dečaka i mladića Jovana (hebr.: Jochanan; grč.: JManns) kasnije nazvanog Krstitelj (hebr.: ha-Metabbel; grč.: ho Baptists), kae se da je do pojavljivanja pred Izraelom obitavao u pustinji. Dakako među pustinjake esene, čiji će jednom i poglavar postati. Eseni su usvajali duhovno darovitu decu koja su izgubila jednog ili oba roditelja, a to je bio slučaj sa Jovanom, čiji je otac Zaharija, uz to bio i nazirej.
Eseni, koji su u pustinji pripremali Gospodu put ('Pravilnik zajednitva', 8:13-14, 9:19-20), očekivali su da Izraelu, pred Posletak, dođu dva Pomazanika: svetenički i kraljevski: ťI neka niko od Saveta Zakona ne pođe putem tvrda srca jer će im biti suđeno po prvim zakonima kojima su se počeli pripadnici Zajednitva podvrgavati, sve do dolaska proroka i pomazanikâ Aaronovih i Izraelovih.Ť ('Pravilnik Zajednitva', 9:9-11; v.: 'Damaćanski savez', 14:19) Upravo u pojavi Isusa Nazarena, Sunca Sveta, i Jovana Preteču, novog Ilije koji je Gospodu pripremio put, i poput Meseca ponizno odraavao Njegovu Slavu, ta očekivanja su se verno obistinila. Jovan Preteča svedoči za Mesiju-Kralja, za Sveto Izlazeće Sunce: ťOn treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (Jovan, 3:30)
Sam Jovan sebe nije nazivao Pomazanikom Boijim, opovrgavajući uz to da je i on onaj Veliki Prorok u Izraelu koga je najavio jo Mojsije: ťOvo je Jovanovo svedočanstvo, kada Judeji iz Jerusalima poslae k njemu svetenike i levite da ga zapitaju: Ko si ti? I prizna i ne poreče, te ispovedi: Ja nisam Hristos. - Tada ga zapitae: ta dakle? Jesi li ti Ilija? - On reče: Nisam. Jesi li Prorok /koga je najavio Mojsije/? - I odgovori: Ne. - Onda mu rekoe: Ko si? - da moemo odgovoriti onima koji su nas poslali; ta kae za sebe? - Reče: Ja sam glas onoga to viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji, - kao to reče prorok Isaija.Ť ('Jovan', 1,19-23)
Iz činjenice da je Jovan imao mnoge učenike isposnike, da je bio cenjen i u judejskome narodu, očigledno pokazuje da je on bio prvi čovek esenskog redovnitva. Kao to smo videli, neki od Jovanovih učenika, podstaknuti samim Jovanovim rečima, postali su prvi Isusovi sledbenici. I Jovan i Isus objavljivali su Radosnu vest, Evanđelje o Kraljevstvu Boijem na novoj, preobraenoj zemlji, koju će naslediti novi, preobraeni ljudi, koji su okajali svoje grehe.
Helenski tekst 2
(Luka, 3:1-22. Ver.: 'Matej', 3:1-17; 'Marko', 1:1-11. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
1 šEn eĂtei de pentekaideka/t% th=j h(gemoniżaj Tiberiżou Kaiżsaroj, h...
Latinski tekst
(Vulgata - Evangelium secundum Lucam, 3:1-22 Priređeno prema: Biblia Sacra Vulgatae editionis. Ex tribus editionibus Clementinis critice descripsit, dispositionibus logicis et notis exegeticis illustravit, appendice lectionum Hebraicarum et Graecarum auxit P. Michael Hetzenauer. Ratisbonae et Romae: Sumptibus et typis Friderici Pustet, 1914.)
1 Anno autem quintodecimo imperii Tiberii Caesaris, procurante Pontio Pilato Iudaeam, ...
Prevod (sa helenskog)
1 A u petnaestoj godini vlade cara /grč: kaísaros kajsaros, kesaros/ Tiberija, kada je Pontije Pilat upravljao Judejom, i Herod četverovlasnik Galilejom, a njegov brat Filip kao četverovlasnik nad Iturejom i Trahonitidom, pa Lisanija kao četverovlasnik nad Abilenom, 2 kada su Hana i Kajafa bili prvosvetenici, reče Bog Zaharijinom sinu Jovanu u Pustinji. 3 I on dođe u svu jordansku okolinu propovedajući pokajničko krtenje za oprotenje grehova, 4 kao to je napisano u 'Knjizi reči proroka Isaije': ťGlas onoga to viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnajte staze njegove. 5 Neka se ispuni svaka dolina i svaka gora i breuljak neka se slegne, i to je krivo neka bude pravo i neravni putevi neka budu glatki. 6 I svako će videti Spasenje Boije. /40:3-5/Ť
7 Narodu pak, koji je izlazio da ga on krsti, govorio je: ťZmijski porode, ko vam je ukazao da izbegnete predstojeći gnev? 8 Donesite, dakle, rodove dostojne pokajanja; i nemojte sad govoriti u sebi: Imamo oca Avraama. Jer vam kaem da Bog moe od ovoga kamenja podići decu Avraamu. 9 Već i sekira lei kod korena drveća. Stoga se odseca i baca u vatru svako drvo koje ne rađa roda dobra.Ť
10 A narod ga je pitao: ťta onda da radimo?Ť 11 On im odgovori i reče: ťKo ima dve haljine neka dâ onome koji nema, i ko ima hrane neka čini isto tako.Ť 12 - A dođoe i carinici da se krste i rekoe mu: ťUčitelju, kako da postupimo? Ť - 13 On im reče: ťNe traite nita vie od onoga to vam je određeno. Ť 14 - A pitali su ga i vojnici: ťta da činimo mi?Ť - I reče im: ťNe zlostavljajte nikoga i ne optuujte lano, i budite zadovoljni svojom platom.Ť
15 Kako je narod ičekivao i svi razmiljahu u srcima svojim o Jovanu, da nije on Hristos, 16 Jovan odgovori svima: ťJa vas krtavam vodom; ali ide jači od mene, Kome ja nisam dostojan da odreim remena na obući Njegovoj /'Matej', 3:11 - ... Kome nisam dostojan da ponesem obuću /; on će vas krstiti Duhom Svetim i Ognjem. 17 U ruci Njegovoj je lopata, da očisti Svoje gumno i skupi penicu u Svoju itnicu, a plevu će spaliti neugasivim ognjem.Ť
18 I tako je objavljivao Radosnu vest narodu napominjući i mnogo ta drugo. 19 A Herod četverovlasnik, koga je on ukoreo zbog Herodijade, ene njegovog brata, i za sva zla koja je Irod počinio, 20 dodade na sve jo i ovo: zatvori Jovana u tamnicu.
21 A kad se sav narod krstio, pa se krstio i Isus i molio Bogu, otvori se Nebo, 22 te siđe Duh Sveti na Njega u telesnom vidu kao golub, i ču se Glas s Neba: ťTi si Sin Moj ljubljeni, Ti si po volji Mojoj.Ť
Osvrt
Jovan kao Mesijin Preteča u Judejskoj pustinji (blizu Mrtvog mora) nastupa u petnaestoj godini vladavine cara Tiberija; dakle ako je Tiberius Caesar Augustus počeo da vlada 19. septembra 14. g. ne., onda njegova petnaesta godina vladanja počinje 19. septembra 28 g. ne. a okončava se 18. septembra 29. g. ne. U to vreme Kajafa i Hana su bili prvosvetenici: Kajafa (hebr.: Josef Qajjafa) prvosvetenik Hrama (18.-36. g. ne.) a Hana (aram.: Chanan bar-eth), bivi prvosvetenik Hrama: 6.-15. g., bio je verovatno pročelnik Sinedriona, judejskog Velikog Veća. Jovan krtava u donjem toku Jordana; na obalama Jordana je se i veliki karmelski prorok Ilija preobrazio i vazneo u Nebo: ťI dok su tako ili i razgovarali, gle: Ognjena Kola i Ognjeni Konji /= Keruvi/ stadoe među njih i Ilija u Vihoru uziđe na nebo.Ť ('Kraljevi', II, 1:11) Jovan Krstitelj, koji je pozivao na preumljenje i pokajanje, na preobraenje duha, delovao je u Ilijinom Duhu (pa su mnogi mislili da je on utelovljenje Ilije 'Matej', 11:14; 'Marko', 6:15; 'Jovan', 1:21; cp.: 'Malahija', 4:5), kao to je tako posle Ilije (koji je imao 50 učenika-proroka) delovao i njegov pomoćnik prorok Eliej (II, 1:9.13); velikog proroka Mojsija (za koga se kae da je imao 70 učenika-proroka) u profetskom vođstvu nasledio je Joua sin Nunov, Mojsijev pomoćnik. Za Jovana Krstitelja, najvećeg proroka rođenog od ene, kako već sam Isus ukazuje za njega, znamo da je imao brojne učenike; neke od njih Isus je pozvao da budu Njegovi Učenici i Apostoli: ťSutradan opet stajae Jovan i dvojica od njegovih učenika, i kad pogleda na Isusa koji je prolazio, reče: ťGle, Jagnje Boije.Ť I čue ga dvojica učenika kako govori pa pođoe za Isusom. A Isus se obazre i videvi ih da idu za njim, reče im: ťta traiteŤ? - A oni mu rekoe: ťRabi (to će reći: ''učitelju''), gde stanuje?Ť - Reče im: ťDođite pa ćete videti.Ť - Tada dođoe i videe gde boravi, te ostae kod Njega onaj dan; bee oko desetoga časa. Andreja, brat Simona Petra, bee jedan od one dvojice to su čuli od Jovana i poli za Isusom.Ť ('Jovan', 1:35-40) - Jovanovi učenici, eseni, bili su inače i veliki isposnici, kao i sam Jovan ('Matej', 11:18), i zbog toga su jako uvaavani u narodu ('Matej', 9:14; 'Marko', 2:18; 'Luka', 5:33) Zavidljivim i zajedljivim farisejima inače nije bilo pravo to je Isus, poglavar nazarenskog reda, stekao vie učenika i sledbenika nego Njegov rođak (cp.: 'Luka', 1:36) Jovan Krstitelj ('Jovan', 4:1), poglavar esenskog reda. Kada su Judejci pokuali Jovana da okrenu protiv Isusa, kazujući mu da pridobija mnoge učenike, od kojih su neki dakako bili i Jovanovi, ovaj im znalački ukazuje da je njegova uloga pred Bogom upravo ta da se Hristovo Svetlo ponajpre pokae i osvedoči pred svetom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krtavao. A i Jovan je krtavao u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode, i ljudi su dolazili i krtavali se; Jovan jo ne bee bačen u tamnicu. Tada nasta raspra između Jovanovih učenika i jednog Judejina oko očićenja. I dođoe Jovanu i rekoe mu: Rabi, Onaj to bee s tobom s one strane Jordana, za Koga si ti svedočio, vidi, On krtava, i svi idu k Njemu. - Odgovori Jovan i reče: Ne moe čovek nita uzeti, ako mu nije dano sa Neba. Vi ste mi sami svedoci da sam rekao: Ja nisam Hristos, nego sam poslan ispred Njega. - Ko ima mladu mladoenja je; a mladoenjin prijatelj, koji stoji i slua ga, veoma se raduje to čuje mladoenjin glas. Ova moja radost se, dakle, ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.Ť (3:22-30) Jednom drugom, kasnijom prilikom, Jovan alje dvojicu svojih učenika Isusu Hristu, Svetome Mladoenji, kako bi Ovaj i sam potvrdio da uistinu jeste očekivani Mesija i Prorok koga je najavio Mojsije: ť... Jovan dozva dvojicu od svojih učenika, posla ih Gospodu pitajući: Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga? - Kada su pak ovi ljudi doli k Njemu, rekoe: Jovan Krstitelj nas je poslao k tebi i pita: Jesi li ti Onaj koji treba da dođe, ili da čekamo drugoga? - U taj čas je izlečio mnoge ljude od bolesti, muka i zlih duhova, i mnogim slepima darovao vid. Njima pak odgovori: Idite, javite Jovanu ta ste videli i čuli: slepi ponovo gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, umrli ustaju, siromanima se propoveda Evanđelje; i blaen je koji se ne sablazni o Mene. - A kad su Jovanovi poslanici otili, poče Isus da govori narodu o Jovanu: ta ste izili u pustinju da vidite? Trsku koju vetar ljulja? Nego ta ste izili da vidite? Čoveka obučena u meke haljine? Gle, koji nose sjajne haljine i ive u raskoi, na kraljevskim dvorovima su. Ili ta ste izili da vidite? Proroka? Da, kaem vam, i vie od proroka. To je onaj za koga je napisano: Gle aljem svoga vesnika pred lice Tvoje, koji će pripremiti Tvoj put pred Tobom /'Malahija', 3:1/. - Kaem vam, među rođenima od ena niko nije veći od Jovana; a najmanji u Kraljevstvu Boijem veći je od njega. - I sav narod koji je čuo, pa i carinici priznae pravednost Boiju, te se krstie Jovanovim krtenjem. A fariseji i zakonici odbacie ono to je Bog hteo da učini s njima, i ne primie njegovo krtenje.Ť ('Luka', 7:18-30)
Za Hrista Boijeg, Prvosvetenika Crkve i Kralja Boijeg Izraela, Jovan Preteča ukazuje da će ponajprije krstiti Duhom Svetim i Ognjem. I uistinu, po Vaznesenju Istiniti je Svoje Bratstvo krstio Ognjenim Duhom, pomazao ih i krunisao ih za kraljeve Svoga Kraljevstva: ťI odjednom nasta huka sa neba kao kad duva silan vetar, te ispuni sav dom u kojem su sedeli. I pokazae im se jezici koji se razdelie, kao da su od vatre, pa se na svakog od njih postavi po jedan.Ť ('Dela', 2:2-3) No, Isus je, poput Jovana, za vreme zemaljskog ivljenja krstio i vodom: ť... Dođe Isus sa svojim učenicima u Judeju, onde je boravio s njima i krtavao.Ť ('Jovan', 3:22) Jovanovo krtenje, krtenje vodom, poznavali su i egipatski redovnici terapeuti; Apolos Aleksandrinac je verovatno bio jedan od njih: ťU Efes, međutim, dođe jedan Judejin po imenu Apolos, rodom Aleksandrijac, rečit čovek i dobro upućen u 'Pisanija'. On je bio poučen u nauci Gospodnjoj, pa je svojim vrlim duhom govorno i učio tačno o Isusu, iako je znao samo Jovanovo krtenje.Ť ('Dela', 18:24-15) U Efesu je Pavle naiao i na Boije posvećenike koji su takođe poput Apolosa poznavali samo pokajničko, vodeno Jovanovo krtenje: ťNjima reče: Jeste li primili Duha Svetoga kad ste poverovali? - Odgovorie mu: Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti. - Reče im jo: U ime čega ste krteni? - A oni rekoe: U ime Jovanovog krtenja. - Na to Pavle reče: Jovan je krstio pokajničkim krtenjem govoreći narodu da poveruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa. - Kad to čue, krstie se u Ime Gospoda Isusa. I kad je Pavle poloio ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, pa govorahu jezicima i prorokovahu.Ť (19:2-6) Kao to je Jovan Prorok Hristu pripremio evanđeoski put, tako će na kraju starog sveta sveta veliki Lani Prorok pripremiti put velikome Antihristu, Zveri ('Otkrivenje', 13:12, 19:20).
Za isposnika Jovana Preteču kae se da je se hranio prevashodno skakavcima i divljim medom. To skakavac-drvo je biljka melagrom, čiji ukusni plodovi nalikuju skakavcima, pa je po tome i sama biljka nazvana 'skakavac'. Ne razumevi ta se tačno misli pod 'skakavcima', odstupnici ebioniti, koji su bili vegeterijanci, helenski naziv za 'skakavac' akrís u svome Evanđelju preimenovali u egkrís ('lepinja', cp.: 'Izlazak', 16:31): ťHrana njegova bee divlji med sa ukusom mane, kao /to su medene/ lepinje u ulju hMs egkrís en elaíM.Ť (Epifanije: Panarion, haer., 30, 13)
Svako onaj ko je priznavao Boiju Pravednost i prihvatao ivljenje u Svetlosti, on je i doputao da ga Jovan krsti u tekućoj vodi. Tako je Isus, iako čist od greha, dao znamenje početka predanog ivljenja, odnosno prepustio je se Jovanovom krtenju, da bi ispunio sve to je pravo, sve to je Bog odredio. Na Jordanu Isus nije krten samo zemaljskom vodom, već i Nebeskom Vodom, pomazan je Duhom Istine i Dobrote, potvrđen kao Boiji Mesija, kao jedno sa Ocem, te je s punim pravom mogao da otpočne Svoju bogonosnu slubu.
Za Jovana se inače kae da je najpre krtavao u Betabari (ˇ¸ąą˛ąÁŹ, lat.: Bethabara; v.: Eusebije Jeronim: Onomasticon, 246 - 58) s one strane Jordana ('Jovan', 1:28 cod.: C2, K, T; v.: 10:40), a potom u Enonu kraj Salejma - Salima /grč.: Saleim; lat.: Salem/, gde je bilo mnogo vode (3:23). U drevnoj topografiji Palestine poznata su najmanje dva Salima: Salim ('mir', 'miran') je stari naziv za Jerusalim Urusalim (Jerualajim) Jevus ('Postanak', 14:8; 'Psalmi', 76:2); drugi Salim je se nalazio na Jordanu blizu Skitopolisa (12 km jugoistočno). Na svome hodočaću monahinja Eterija u Salimu je videla bazen i vrt svetog Jovana hortus sancti Johanni (Peregrinatio ad loca sancta, 15, 3).
Inače helenski naziv za umivanje (hebr.: rachac) kroz krtenje ho baptismos, ukazuje na radnju pogruenja, potpunog potapanja u vodu.
Viđenje Jovana Krstitelja u 'Evanđelju po Marku'
Ukratko o ovom viđenju
Helenski tekst
('Marko', 6:14-29. Ver.: 'Matej', 14:1-12; 'Luka', 9:7-9. Priređeno prema: The Greek New Testament. Ed.: K. Aland, M. Black, C. M. Martini, B. M. Metzger and A. Wikgren. Wu+rttemberg Bible Society. Stuttgart, 1968.)
14 Kaiě hĂkousen o( basileuj ¸Hr%Żdhj, faneron gar e)ge/neto to oĂnoma au)tou=, ...
Neoaramejski (sirijski) tekst
(Peitta, 'Marko', 6:14-29. Priređeno prema: The New Testament in Syriac. Ed. G. H. Gwilliam, J. Pinkerton and R. Kilgour. British and Foreign Bible Society, Oxford University Press. London, 1920.)
0ndm9m Nnxwy 0wh rm0w hm4 ryg hl 0wh (dyt0 (w4y L9 0klm Sdwrh (m4w 14
...
Prevod (sa helenskog)
14 I ču kralj Herod /za Isusa/, jer se Njegovo ime razglasi, i reče: ťJovan Krstitelj je ustao iz mrtvih, pa zato deluju /čudesne/ sile u Njemu.Ť - 15 Drugi pak govorahu da je Ilija; a neki govorahu da je Prorok, kao jedan od proroka. 16 A Herod čuvi reče: ťJovan, kome sam odrubio glavu, on usta iz mrtvih.Ť
17 Irod, naime, /prethodno/ posla i uhvati Jovana, te ga sveza u tamnici zbog Herodijade ene brata svoga Filipa, to se oeni njome. 18 Jer Jovan govorae Herodu: ťNe sme ti imati ene brata svoga.Ť 19 A Herodijada bee kivna na njega i htede ga ubiti, ali nije mogla. 20 Jer se Herod bojae Jovana, znajući ga kao čoveka pravedna i sveta, te ga čuvae. I sasluavi ga bee u neprilici; ipak ga je rado sluao. 21 I kada dođe pogodan dan, kada Herod na svoj rođendan priredi čast svojim velikaima, časnicima i prvacima galilejskim, 22 uđe Herodijadina kći, te zaigra i ugodi Herodu i sustolnicima. A kralj reče devojci: ťZatrai od mene to god hoće i daću ti.Ť - 23 I zakle joj se: ťto god zaite od mene daću ti - do polovine svoga kraljevstva.Ť - 24 Ona pak iziavi reče svojoj majci: ťta da zatraim?Ť - A ona reče: ťGlavu Jovana Krstitelja.Ť - 25 I odmah uavi brzo kralju zaiska govoreći: ťHoću da mi odmah da na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.Ť - 26 I sneveseli se kralj vrlo, ali zbog zakletve i gostiju ne htede da je odbije. 27 I odmah posla kralj delata i naredi da donese Jovanovu glavu. I otiavi odseče mu glavu u tamnici, 28 i donese njegovu glavu na tanjiru i dade je devojci, a devojka je dade svojoj majci. 29 A učenici njegovi čuvi dođoe i uzee njegovo telo i metnue ga u grob, /pa dođoe i javie Isusu. 'Matej', 4:12/
Osvrt
Preotimanje i preuzimanje Filipove ene od strane Heroda Antipe (sina Heroda Velikog iz njegovog braka s Maltisom), vladara nad Galilejom i Perejom (4. g. se. 39. g. ne), sina Heroda Prvog, sa kojom je tetrarh Filip imao decu, bilo je prema Mojsijevom Zakoniku nezakonito dok je Filip bio u ivotu. A tetrah Filip (Herod Boet) umro je 34. g. ne. u Julijadi: ť... U dvadesetoj godini Tiberijevog vladanja umro je i brat tetrarha Heroda, Filip ...Ť ('Judejske starine', XVIII, 4, 6). Jovan Krstitelj nije odobravao skandalozan i sablanjiv brak između Heroda i Filipove ene (Herodijade, kćerke Aristobula, unuka Heroda Velikog iz njegovog braka sa Marijamnom I), koji je povukao i nepotreban boj sa nabatejskim (partskim) kraljevstvom i izginuće mnogih, i zbog svoga prigovaranja, koje je i na razmiljanje i negodovanje naroda ostavljalo odjeka, bio je zatvoren u graničnu tvrđavu Maheru (prvobitno podignutu od Aleksandra III Makedonskog, istočno od Mrtvoga mora, na rubu Antipine i Haretine zemlje), gde mu je i odsečena glava na zahtev razuzdane Herodijadine kćeri Salome, Antipine nećakinje, odnosno na podgovor njene majke ('Starine', XVIII, 5, l-2). Neto kasnije, 39. g. ne., pohlepnog Heroda Kesar je osudio na progonstvo u Lugdunum (Lion) u Galiji, Hispaniji (ibid., XVIII, 7, 2; 'Rat', II, 9, 6).
Po talmudskom traktatu 'Očevi' kada je znameniti judejski zakonik Hilel zapazio nečiju glavu kako pliva maticom reke, izustio je profetski: ťUtopie te, jer si ih utapala; na kraju će oni koji te utopie biti utopljeni.Ť (2, 7) Ako bi se ovo primenilo na pogubljenog Jovana, imali bi anahronu situaciju, jer je Hilel Babilonac u to vreme već bio mrtav. Letopisac iz Samarije Abu-l-Fath, upućen u judejska i arapska predanja, u XIV stoleću, u 'Hronici Samarije' ukazuje za Isusovo stradanje i raspinjanje u Jerusalimu: ťI ja sam naao u starom jevrejskom letopisu da su s Njim raspeti dvojica, i da je, učenik Jasu uzeo glavu Jovana Krstitelja, ubijenoga rukom Heroda iz Sebastije.Ť
Viđenje Jovana Krstitelja u Flavijevim 'Judejskim starinama'
Ukratko o ovom viđenju
Sa hrićansko-povesnog gledita Flavijeve 'Starine' su značajne jer se osvrću i na lik Jovana Krstitelja, te Jakova, Isusovog brata. One Jovanovo pogubljenje predstavljaju iz jednog drugog ugla, nego evanđeljski tekstovi, odnosno redakcije.
Helenski tekst
(Antiquitates Judaicae, XVIII, 5, 2 XVIII, prgi. 116-118 . Priređeno prema: Flavii Iosephi opera. Edidit et apparatu critico instruxit Benedictus Niese. Vol. IV. Apud Weidmannos. Berlin/Berolini, 1890.)
Tisiě de tw˝n šIoudaiżwn e)do/kei o)lwle/nai ton ¸HrwŻdou straton u(po tou= ...
Prevod
Pojedini Judejci, uostalom, smatrali su da je propast Herodove vojske dola od Boga, i da je vrlo pravedna, kao kazna za ono to je on učinio protiv Jovana, koji je nazvan Krstitelj. Jer Herod je smakao tog valjanog čoveka, koji je savetovao Judejce da vode čestit ivot, da budu pravedni jedan prema drugom, i da potuju Boga, te tako da dođu do krtenja /baptismM/; jer ovo pranje /sa vodom/ biće ugodno /apodektn/ Njemu, ne pokazuje se radi iskupljenja /tinMn/ od nekih grehova /samo/, već za očićenje /hagneía/ svoga tela, pretpostavljajući ipak jo da je dua prethodno skroz očićena za pravednost. A poto se /mnogi/ drugi sjatie oko njega, jer oni se vrlo oduevie čuvi reči njegove, Herod, koji je se pribojavao da veliki uticaj Jovana na narod (potpuno podčinjenog njemu) moe dovesti do pobune (jer oni izgledahu spremni da izvre bilo koju stvar koju bi on savetovao).Stoga je on u okovima poslan, zbog Herodove podozrive ćudi, u Maheru, tvrđavu koju sam prethodno spomenuo, i onde je pogubljen. Judejci su pak bili ubeđeni da je propast njegove vojske poslata kao kazna na Heroda poto je Drevni eleo opametiti Heroda, i kao znak Boijeg nezadovoljstva njime.
Osvrt
Vidimo da Flavije razlog Jovanovog smaknuća nalazi ponajprije u Herodovoj zavisti na Jovanovu omiljenost u narodu, koji je se pitao da li on nije moda očekivani Mesija ('Marko', 3:15). Dok je krtavao s one strane Jordana, u Pereji, Jovan je se i naao u delokrugu vlasti Antipe, koji ga je i utamničio, i potom pogubio.
Kada je arabijski (nabatejski) vladar Hareta, poslavi vojsku prema Pereji, razbio snage Heroda Antipe, koji je njegovu kćer oterao kao enu a posle povratka iz Rim uzeo Herodijadu, narod je taj poraz tumačio kao nebesku kaznu za ubistvo Jovana Krstitelja. Pogibija Krstitelja, kako sledi, nikako se nije mogla desiti pre Antipine enidbe Herodijadom (34. g. ne.) i posle njegove poraza od Harete (36. g. ne.). Po Flavijevim ukazima sledi da je Jovan Preteča pogubljen oko 35. godine nove ere (kada je okončao svoj ivot i legat Sirije Pomponije Flak), a utamničen najkasnije 34. g. ne., dakle pet godine poto je krstio Isusa iz Nazareta; iz ovoga se da zaključiti da je i Isus tada bio jo u zemaljskom ivotu, odnosno da je pogubljen tek neto kasnije 36. g. ne., kada je se okončalo i Kajafino prvosveteničko slubovanje.
Autor 'Prve Petrove poslanice' za krtenje iznosi da ťse ne sastoji u uklanjanju telesne nečistoće, nego u molbi Bogu za dobru savest - posredstvom vaskrsenja Isusa Hrista,... Ť (3:21) Tajinstvom krtenja oprobani i osvedočeni kandidat, koji je se opredelio za ivljenje u kome srastuje sa slikom Hristovog Vaskrsenja, u ranome hrićanstvu prihvatan je u Hristovo Bratstvo.
Viđenje Jovana Krstitelja u staroruskoj 'Historiji judejskog rata'
Ukratko o ovom delu i njegovom viđenju Jovana Krstitelja
Crkvenoslovenski prevod Flavijeve 'Historije Judejskog rata' sačuvao je se u vie od 30 ruskih prepisa (XV-XVIII st.) i nekoliko srpskih prepisa (XVI-XVII st.), koje se uključene u ruski protograf. Među prepisima se razlikuju dve redakcije: Hronografska i Odvojena (koja ima bitne propuste). Prevod je nastao, za hronografske zborničke potrebe, negde u junoj Rusiji, u XII ili XIII stoleću, negde je skraćen a negde kontaminaciono dopunjen prevodiočevom matom. O Jovanu Krstitelju, u njemu se daju dve karakteristične narativne epizode koje se ne susreću u starohelenskom izvorniku.
Staroruski tekst 1
('Istorija Judejskoj vojni', II, 383v 19 383g 40 - Priređeno prema: AB>@8O C459A:>9 2>9=K >A8D0 $;028O. @52=5@CAA:89 ?5@52>4. ">< I. 740=85 ?>43>B>28;8: . . 8GE0475, . . 0:5520, . !. 0@0=:>20, . . #B:8=. /7K:8 A;02O=A:>9 :C;LBC@K. >A:20, 2004.)
">340 65 =M:K8 <>g6, E>6/4 H5 ?> 8N4M8 2J GN4=KEJ w456/4 E. ?@8;5?82J ...
Prevod
A u ono vreme neki mu, hodae po Judeji /odeven/ u neobične odede. On bee metnuo na sebe vlasi od marve na one delove svoga tela koji ne behu pokriveni sa njegovom vlastitom /dugom/ kosom. I on bee naizgled divalj. On dođe Judejcima i pozva ih na slobodu, govoreći: ťBog me je poslao da vam pokaem zakonit put, sa kojim ćete biti slobodni od mnogih /vaih/ gospodara. I nad vama neće biti vladanje smrtno, već Svevinjeg, koji me je poslao.Ť - I čue to ljudi, i behu radosni. I pođe za njim sva Judeja, i svi iz okoline Jerusalima. I on ne činjae nita drugo za njih, izuzev to ih je potapao u jordanski tok i otputao ih, izlaući im da se uzdre od grenih dela. I biće im dan Car, spaavajući njih a ponizivi sve nepokorne, dok sam On ne bi bio on nikog pokoren. Neki se narugae njegovim glasovima, a drugi mu poverovae. I kada je priveden pred Arhelaja i poznavaoci Zakona behu sabrani, oni ga upitae ko je i gde je bio do sada. A on odgovorivi reče: ťČovek sam; gde me povede Boanski Duh. Hranim se korenjem od trske i izdancima drveća.Ť - Kada mu zapretie sa mučenjem ako ne prekine sa ovim rečima i delima, on pak reče: ťVi ste ti koji bi trebali da prekinete sa vaim rđavim delima i prionete Gospodu, Bogu vaem.Ť - I podignuvi se u besu, Simon, po poreklu esenski knjievnik, reče: ťMi čitamo boanske Knjige svaki dan, a ti koji si sada doao poput zveri iz uma usuđuje se da nas poučava i zavodi narod sa tvoje bezbone reči.Ť - I ustremio je se da rastrgne telo njegovo. Međutim, on /= Jovan/ ukorivi ga, reče: ťNisam vam otkrio Tajnu koja je /ovde/ među vama, jer vi niste eljni toga. Stoga, onde će doći na vas neizreciva nesreća, i zbog vas i (zbog) svih ljudi.Ť - I ovako rekavi otide s druge strane Jordana. I kako se niko ne usudi da ga spreči, on činjae upravo ono to je ranije radio.
Osvrt
Ovaj redaktorski pasus u starohelenskom tekstu 'Judejskih starina' trebao bi da dođe posle II, 7, 2, no njega tu nema. Njegov sadraj otkriva ruku hrićanskog interpoliste. Jovan Preteča je toboe, svagda iao u ivotinjskoj /= kamiljoj/ odedi. Jovan koji je se oglasio u Pustinji, nosio je odedu od pustinjske ivotinje kamile, jer mu je ona bila najpogodnija za čest boravak u vodi, odnosno za učestala krtavanja, pogruivanja pokajnika u vodi Jordana. Neznajući da je Jovan bio esen, čak vie poglavar esenskog reda, interpolator mu diskusiono suprostavlja Simona Esena, koji se u XVII, 13, 3 starohelenske verzije 'Judejskih starina' spominje kao tumač jednog Arhelajevog sna (u 384b 27 on je pak 'sadukej').
Jovanu sličan pustinjak bio je i asketa Banus (Bannoy), čijoj koli je u mladosti pristupio i Josip Flavije (Vita, 2). Ovaj starac je se odevao u drvenasto liće, hranio je se rastinjem i divljim plodovima, te danju i noću se pogruavao u hladnu vodu osvećenja radi.
Viđenje Jakova u 'Evanđeljima'
Helenski tekst 1
( ¤ , 13:53-58)
53 Kaiě e)ge/neto oŔte e)te/lesen o( šIhsou=j taj parabolaj tau/taj, meth=ren e)...
Prevod
53 I kada Isus svri ove priče, ode odande. 54 I doavi u svoj zavičaj /= Nazaret/ učae ih u njihovoj sinagogi, tako da su se divili i govorili: ťOtkuda ovome ova mudrost i moći? 55 Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se njegova majka Marija i njegova braća Jakov, Josif, Simon i Juda? 56 I nisu li njegove sestre sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve toŤ? 57 - I sablanjavahu se o Njega. A Isus im reče: ťProrok nije bez časti - do li u postojbini svojoj i u kući svojojŤ. 58 - I ne učini onde mnogo čuda zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)
Osvrt
U Nazaretu, iako je to bilo mesto jakog nazarenskog uporita, Isus Nazaren od većine ivlja ne biva prihvaćen kao Veliki Boiji Prorok. Nazarećani su u Njemu gledali samo ono spoljanje čoveka. Iz ovoga pasusa saznajemo i imena četiri Isusova brata: Jakov (Jakob), Josef, Simon i Juda. Saznajemo da je Isus, Davidov potomak, imao najmanje tri sestre (sudeći po upotrebi reči 'sve' - pásai) koje su ivele u Nazaretu kad ga je Isus sa braćom pohodio. Kvazihrićansko predanje je odbijalo da prihvati istinu da je Isus imao rođene braće i sestre, odnosno da su Davidovi potomci, Josef i Marija imali posle Isusa jo dece. Tako su neki bogoslovi (Klement Aleksandrijski, Origen, Epifanije, ...), oslonjeni prevashodno na takozvano 'Jakovljevo Protoevanđelje' (8:13, 12:2, 13:1), učili da su Isusova braća ustvari Josefova deca iz njegovog prethodnog braka. Kad bi tako stvarno bilo, zato onda tu decu ne spominju novozavetna 'Evanđelja' kad govore o sklanjanju svete Porodice u Egipat ili kod odlaska u Betlehem radi popisa?
Pored besmislenih tvrdnji da Isus nije začet iz (blagoslovenog) spoja, koji je imao i fizički izraz, Josefa i Marije, nakaradna crkvena predaja je izmisila da Josef i Marija posle rođenja Isusa vie nisu imali polno-reproduktivni kontakt (dakle ni druge dece). Ako se u 'Evanđelju po Luki' (2:7) Isus naziva prvencem (tón prMtótokon) Marijinim, a ne 'jedincem' (monogens - cp.: 7:12), to jasno ukazuje da je Marija, pored Isusa i posle Isusa, imala jo dece. Primus, 'Matej', odbacuje da je Isusovo začeće pratio bioloki kontakt Josefa i Marija, ali ne odbacuje da su (u slubi daljnje reprodukcije) Josef i Marija imali polno optenje: ťI ne poznavae je dok ne rodi sina, i dade mu ime Isus.Ť (1:25; cp.: 'Luka', 1:34) Ako se Josef naziva muem Marijinim, a Marija enom Josefovom ('Matej', 1:16. 19. 29. 24), to pouzdano aludirajuće ukazuje na njihovu postojanu polno-reproduktivnu bliskost. Kada Isus sa krsta ljubljenom učeniku Jovanu (koji će, od svih Apostola, najdue ostati na zemlji 'Jovan', 21:21), poveruje na kratko čuvanje Svoju majku, koja ubrzo biva vazneta u Nebo), to ne pokazuje da Isus nije imao braće, već da će Marija, u trenucima bola, kod Jovana naći najveće razumevanje i brinost.
Isusova majka i braća njegova, gotovo stalno su Ovoga pratili po Izraelu: ť... Siđe u Kafarnaum, On, i majka njegova, i braća, i učenici Njegovi, pa ostae onde nekoliko dana.Ť ('Jovan', 2:12, v.: 7:3) Iako su mu bili pratnja, nekad nisu, zbog navale naroda, mogli dospeti do njega: ťA majka i braća njegova dođoe k Njemu, ali nisu mogli da se sastanu s Njim zbog naroda.Ť ('Luka', 8:19) - Po besmislenoj interpolaciji u 'Jovanu', 7:5, navodno ťni Njegova braća nisu verovala u Njega.Ť Da Jakov, Josef, Simon i Juda nisu verovali u Isusa kao u Mesiju i Velikog Proroka, oni Ga ne bi ni svo vreme Njegovog delovanja u Izraelu revnosno pratili. Da Jakov, brat Gospodnji (aram.: Ach-Mara - ĐčŢž×Đ), nije bio dugogodinji osvedočeni vernik, on ne bi ni bio izabran za prvog episkopa Crkve u Jerusalimu. Po interpolaciji kod 'Marka' (3:20-21), iznosi se kako su jednom prilikom, kad se oko Isusa okupio golemi narod da On ni jesti nije mogao, 'njegovi' (hoi paraytoý), doli da ga uhvate i odvedu kući, ťjer govorahu nije pri sebi.Ť Zlobni knievnici iz Jerusalima su govorili da je Isus opsednut Beelzebulom demonskim poglavarom, i da čudesa i iscelenja čini njegovom silom (3:22). Zar bi se Isusova braća, u ophođenju sa Njim, spustili na opadački i ruiteljski nivo lanih pismoznalaca i dvoličnih fariseja?! Naravno, takve besmislice o Isusu i njegovima su mogli da kroje redaktori i kopisti koji nisu ni izdaleka poznavali koliko jaki posvećenici u nazarenstvu i esenstvu su bila Isusova braća. Oni koji su pripadali Gospodu - despósynoi (Eusebius, EH, I, 7, 14, 4), pripadali su mu u ono vreme i duhovno i rodbinski, i bili su duboki sledbenici Puta Istinskog ivota. I pre nego to je Isus Dvanaestoricu pozvao da Ga slede kao Njegovi Apostoli, Njegova braća su već hodala na Putu ivota. Judu nazvanog Blizanac (grč.: Didymos), moemo videti kao rođenog Isusovog brata. Zato je izdajnik Juda Iskariotski prvosveteničkoj strai, u getsemaniskoj noći, trebao da pokae ko je tačno Isus ('Matej', 26:48)? Jer po noći On bi se jako teko razlikovao od svoga "blizanca" Judu, koji Mu je bio jako fizički sličan. Lapidarnu novozavetnu 'Judinu poslanicu' moemo videti kao delo Isusovog i Jakovljevog brata Jude Tome, ali i kao delo Jude koji je bio brat (?) Jakova Alefejeva (... Ioydas IakMboy - 'Dela', 1:13); poslanica počinje predstavljanjem autora: ťJuda, sluitelj Isusa Hrista, a brat Jakovljev, pozvanima koji su u Bogu Ocu voljeni i sačuvani za Isusa Hrista; milost vam i mir i ljubav u izobilju.Ť Juda sebe ponizno vidi kao onog kome vie priliči da se predstavi kao Jakovljev brat (adelphós de IakMboy), a ne kao Isusov brat. U ovoj Poslanici Juda se inače poziva i na patrijarha Enoha, a takozvane Enohove knjige koristili su i uvaavali prevashodno eseni. - Kada je car Domitijan hteo da istrebi sve potomke iz Davidove, kraljevske loze, neko mu je prokazao i potomke Isusovog brata Jude. Eusebije citira Hegesipa, pa prenosi deavanja u vezi toga: ťOd roda Gospoda ostali su Judini unuci. Juda je bio brat Gospodnji po telu. Njih su potkazali, rekavi da su potomci Davida. Evokat /= oyokátos/ ih dovede Domitijanu, koji se poput Heroda plaio Hristovog Dolaska. On ih upita da li su iz roda Davidovog, a oni rekoe da jesu. Tada ih upita o njihovom materijalnom stanju, a njih dvojica rekoe da imaju samo devet hiljada denara ali ne u novcu nego u 39 pletrona zemlje, da tu zemlju obraćuju i da od toga ive. Tada mu pokazae svoje ogrubele ake. Na pitanje o Hristu i Njegovom Kraljevstvu, ta je ono, gde i kada će se pojaviti, oni odgovorie da ono nije od ovoga sveta i nije na ovoj zemlji neŹgo da je na Nebu i sa anđelima, i da će biti na kraju sveta, kada Hristos doće sa Slavom, da sudi ivima i mrtvima i svakome dâ po delima njegovim. Domitijan, ne naavi krivice na njima, ismeja ih kao ludake pa ih pusti na slobodu.Ť (Historija Crkve', III, 20)
Iz ovih ukaza, koji pominju Judine potomke, saznajemo da je Juda bio oenjen. Iz 'Prve poslanice Korinćanima' saznajemo da je i veći deo Isusove braće bio oenjen, poput Simona Petra: ťZar nemamo prava da vodimo jednu sestru kao enu - kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa?Ť (9:5) Verovatno je samo Jakov bio neoenjen. Pre nego to će se Ognjeni Duh Sveti krunisateljski spustiti na Prahrićansko Bratstvo u Gornjoj Odaji Jovan-Markove kuće u Jerusalimu, i Isusova brća su bila sa Apostolima, njihovim Pratiocima i Učenicima: ťSvi ovi istrajno i jednoduno su se molili Bogu zajedno sa enama i Marijom, Isusovom majkom, i Njegovom braćom.Ť ('Dela', 1:14)
Helenski tekst 2
(¤ Ą, 6:1-6)
1. Kaiě e)ch=lqen e)keiÍqen, kaiě eĂrxetai eišj thn patriżda au)tou=, kaiě a)kolouqou=sin ...
Prevod
ť11. I ode odande, te dođe u svoj zavičaj, a učenici njegovi iđahu za njim. 2. A kada bi subota poče učiti u sinagogi. I mnogi koji sluahu divljahu se govoreći: "Otkuda to ovome i kakva je mudrost to mu je dana? I ruke njegove čine takva čuda? 3. Nije li ovo drvodelja, sin Marijin i brat Jakovljev, i Josijin, i Judin, i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde kod nas"? - I sablanjavahu se o Njega. 4. I govorae im Isus da prorok nije bez časti - sem u postojbini svojoj, i u rodbini svojoj i u kući svojoj. 5. I ne mogae onde učiniti ni jednoga čuda, sem to izleči malo bolesnika stavivi ruke na njih. 6. I čuđae se zbog njihovog neverovanja.Ť (Prevod: Emilijan Čarnić)
Osvrt
U Pseudo-Markovoj recenziji 'Q-Evanđelja', redaktor takođe pominje četiri Isusova brata, ali umesto imena Josef (grč.: IMsph - IMspos), daje se ime Josija (IMss), koje moda glasi i Jovan, jer nemarni kopistički tekstovi često oko imena prave velike zbrke. Po Sekundusu , Isusovo raspeće je iz daljine posmatrala i ťMarija majka Jakova Mlađeg i Josije, ...Ť (15:40) Jeronim je smatrao da su Isusova braća zapravo deca Marije Kleopine, sestre Isusove matere, jer se kod Kvartusa iznosi: ťA kod Isusovog krsta stajahu Njegova majka, i sestra Njegove majke - Marija Kleopina, i Marija Magdalena.Ť ('Jovan', 19:25). Gledajući u dubinu evanđeoskih naracija i opisa vidimo da se Isusova braća povezuju sa Njegovom majkom, a ne njenom sestrom.
Viđenje Jakova u 'Prvoj poslanici Korinćanima'
Ukratko o 'Prvoj poslanici Korinćanima'
Takozvanu 'Prvu poslanicu Korinćanima' apostol Pavle i njegov sasluitelj Timotej uputili su vernima u Korintu i celoj Ahaji, i to pre nego to će Pavle po treći put doći u Korint (II, 13:1). Pavla pogađaju sporovi u Crkvi Korinta koji se nesmotreno iznose pred svetovne vlasti, umesto da se u zajednici reavaju; smetaju mu i bludnici koji su se uvukli u crkvu Korinta; on eli i da ukloni i nesporazume nastale između njega i vernih u Korintu, te sumnju u njegovo apostolstvo (2:14-7:4). Poslanica je, inače, napisana u Makedoniji, kada je veliki Apostol od satrudnika Tita dobio vesti iz Crkve u Korintu (II, 7:5-7). Ova poslanica je, inače, dosta pretrpela redakcija i interpolacija od Pseudo-Pavla, koji nije poznavao značaj pravednog ivota, potovanja istinskog Boijeg Zakona.
Helenski tekst
( ĄŁ ĄĽŁ ,15:3-8)
1. Gnwriżzw de u(miÍn, a)delfoiż, to eu)agge/lion oÁ eu)hggelisa/mhn u(miÍn, ...
Prevod
ť1. Obznanjujem vam, braćo, Evanđelje koje sam vam propovedao, koje vi primiste, u kom i stojite, 2. kojim se i spasavate, ako ga čvrsto drite kako sam vam ja objavio, sem ako niste uzalud poverovali. 3. Jer sam vam pre svega predao ono to sam i primio: da je Hristos, saglasno 'Pisanijama', umro za nae grehe, 4 i da je pokopan, i da je bio uzdignut trećega dana - po 'Pisanijama', 5 te se javi Kefi, zatim Dvanaestorici. 6 Zatim je bio viđen od braće kojih je bilo zajedno vie od pet stotina, od kojih većina ivi do danas, a neki već i usnue. 7. Zatim se javi Jakovu, pa onda svima Apostolima. 8. Naposletku javi se i meni kao nedonočetu.Ť
Osvrt
Hrista Vaskrslog mogli su da vide u Njegovom Sjaju ponajprije oni koji su bili čisti i koji su uzrastali u Čistotu, dakle Dvanaestorica, Apostoli i verni Učenici. Iz 'Evanđelja' znamo da je prvi svedok vaskrslog Hrista bila Marija Magdalena, Gospodnja drubenica: ťA kada je vaskrsao rano u prvi dan sedmice, javio se prvo Mariji Magdaleni, ...Ť ('Marko', 16:9) Ona se u ovom predanju isključuje, to pokazuje redaktorski upliv, odnosno potvrđuje Pseudo-Pavlov upliv; on je narativno posebno izraen i u prethodnom umetku: 14:34-36. Pseudo-Pavle niti se poziva na istinsko predanje niti poznaje dobro istinska hrićanska pisanija. Ovde se apostol Petar, pontif Hristove Crkve, predstavlja kao onaj koji je prvi (sa Dvanaestoricom) video vaskrslog Spasitelja. Tek onda dolazi Jakov, episkop crkve Svetog Grada, i svi Apostoli (Dvanaestorica i njihovi pratioci: Proroci, Evanđelisti, Pastiri - 'Efescima', 4:11-13; 'Korinćanima', I, 12:28-29). Kada se govori o 500 braće, tu se dakako ne uključuje samo izvorno ranocrkveno bratstvo koje je brojalo nekih 120 dua ('Dela', 1:15), već i oni koji su ubrzo prihvatili sveti ivot i krteni u Hristovo Ime (2:41). Poto se bratu Jakovu Hristos ukazuje (odmah) po Vaskrsenju, to pokazuje da je i odmah po Vaznesenju Svetog on izabran kao predstojatelj matične sredinje Crkve u Jerusalimu, iz koje su se iznedrile i ostale lokalne crkve. Gde je se Hrist javio i Pavlu 'Malii', saznajemo iz nekoliko donekle nesaglasnih opisa i pripovedanja datih u 'Delima Apostolskim': pred vratima Damaska ('Dela', 9:1-22, 22:1-21). Iz 'Evanđelja po Luki' saznajemo ponajprije da je se Isus posle Marije Magdalene javio i dvojici svojih učenika na putu za selo Emaus (24:1-35). Jedan od njih zvao je se Kleopa. Posle prepoznavanja Gospoda u lomljenju hleba, oni se ushićeni vraćaju bratstvu u Jerusalimu i izvetavaju ga: ťGospod je stvarno vaskrsao i ukazao se Simonu.Ť (24:34) O kom Simonu se ovde govori: o Simonu Petru ili o domaćinu kuće u Emausu gde je Vaskrsli prepoznat?
komentiraj (0) * ispii * #
Viđenje Jakova u 'Poslanici Galatima'
Ukratko o 'Poslanici Galatima'
Hrićanima u maloazijskoj Galiciji, gde je uporite imala i druidska vera, stara vera Galata koji su u III stoleću se. iz Galije preli na Istok, Pavle Taranin je uspeno propovedao Evanđelje na svom Drugom ('Dela', 16:6; 'Galatima', 4:13-14) i Trećem misionarskom proputovanju ('Dela', 18:23). Kada su u Galatiju potom dospeli judaizanti (hrićani iz judejstva, koji se nisu hteli odreći nekih starih običaja i shvatanja) i uzbunili tamonje crkve, koji su od vernih traili da se obrezuju i vre propise mojsijevskog Zakona kako bi se spasili, Pavle iz Efesa Galatima upućuje poslanicu u kojoj brani svoje Evanđelje i ukazuje da nas spasava blagodat Hristova. Naravno, i u ovoj poslanici oseća se snaan redaktorski upliv, jer redaktor potcenjuje i ne poznaje istinski Boiji Zakon, koji je Isus doao uzorno da ispuni i traio od sledbenika da ga takođe vre ('Matej', 5:17-20); Hristova Blagodat nam upravo pomae da budemo verni punini Zakona, da budemo savreni, da ispunjavamo svete Zapovesti kako bismo bili ispunjeni Svetim Duhom.
Helenski tekst
( ĄŁ ¤Ł, 1:15-24, 2:1-21)
1,15 oŔte de eu)do/khsen o( a)foriżsaj me e)k koiliżaj mhtro/j mou kaiě kale/saj dia ...
Prevod
ť1, 15 Ali kada se svide Onome koji me je izabrao od utrobe moje matere i koji me je pozvao Svojom blagodaću, 16. da otkrije Svoga Sina u meni - da ga ja objavim među mnogobocima, nisam se odmah posavetovao sa ljudima, 17. niti sam otiao gore u Jerusalim onima koji su pre mene bili apostoli, nego odoh u Arabiju, pa se opet vratih u Damask. 18. Zatim, posle tri godine, odoh gore u Jerusalim da upoznam Petra, te ostah kod njega petnaest dana. 19. A nekog drugog od apostola nisam video sem Jakova brata Gospodnjeg. 20. to vam pak piem, evo pred Bogom govorim da ne laem. 21. Zatim dođoh u krajeve Sirije i Kilikije. 22. A Hristovim crkvama u Judeji bio sam lično nepoznat. 23. One su samo sluale: na nekadanji gonilac sada propoveda veru koju je nekada ruio, 24. te slavljahu Boga na meni.
2, 1 Posle, nakon četrnaest godina odoh opet, gore u Jerusalim sa Barnabom, uzevi sa sobom i Tita. 2. Odoh pak po otkrivenju i izloih im Evanđelje koje propovedam među mnogobocima, i posebno onima uglednima, da ne trčim ili da nisam trčao uzalud. 3. Ali ni Tit, koji je bio sa mnom, kao Grk nije bio prisiljen da se obree. 4. To zbog tajno uvedene lane braće koja su se uvukla da uhode nau slobodu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe. 5. Ovima nismo popustili ni za časak niti smo im se potčinili, da bi istina Evanđelja ostala za vas. 6. to se tiče onih koji su vaili kao ugledni, - ma kakvi da su nekad bili, meni je sve jedno; Bog ne gleda ko je ko, - meni, naime, ti ugledni nisu nita dodali, 7. nego, naprotiv, kad su videli da je meni povereno Evanđelje za neobrezane kao Petru za obrezane, - 8. jer onaj koji je osposobio Petra za apostolstvo među obrezanima osposobio je i mene za mnogoboce, - 9. i kad su poznali blagodat koja mi je dana, Jakov, i Kefa, i Jovan, koji su vaili kao stubovi, dadoe meni i Barnabi desnice u znak zajednice, da mi idemo k mnogobocima, a oni k obrezanju; 10. samo da se sećamo siromanih, to sam se ba i trudio da činim.
11. A kad Kefa dođe u Antiohnju, usprotivio sam mu se u lice, jer je zasluio osudu. 12 Jer pre no to su doli neki od Jakova on je jeo s bivim mnogobocima, a kad oni dođoe, ustuknu i odvajae se bojeći se onih iz obrezanja. 13. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da je njihovo dvoličenje povuklo i Barnabu. 14. Ali kad sam video da ne idu pravo po evanđeoskoj istini, rekoh Kefi pred svima: "Kad ti kao Judejac ivi mnogoboački a ne judejski, kako moe da prisiljava mnogoboce da ive judejski"? 15. Mi smo po rođenju Judejci a ne grenici iz mnogoboaca, 16. ali znajući da se čovek ne opravdava delima /mojsijevskog/ Zakona, nego samo verom u Isusa Hrista, poverovasmo i mi u Hrista Isusa, da budemo opravdani verom u Hrista a ne delima / Zakona, jer na osnovu dela Zakona niko neće biti opravdan. 17. Ako se pak mi - traeći da budemo opravdani u Hristu - i sami nađemo kao grenici, da li u tom slučaju Hristos slui grehu? Daleko od toga. 18. Jer ako ja ponovo zidam ono to sam jednom sruio, sebe prikazujem kao prestupnika. 19. Jer ja sam posredstvom Zakona umro Zakonu - da Bogu ivim. Ja sam sa Hristom raspet na krstu. 20. Tako ne ivim vie ja, nego Hristos ivi u meni. A to sad ivim u telu, ivim verom u Sina Boijeg, koji me je zavoleo i Sebe predao za mene. 21. Blagodat Boiju ne odbacujem; jer ako pravednost dolazi posredstvom Zakona, onda je Hristos uzalud umro.Ť (Prema prevodu Emilijana Čarnića)
Osvrt
Kada Pavle Jakova naziva bratom Gospodnjim, to dovoljno jasno pokazuje i naznačuje da je on u Jakovu video Isusovog rođenog brata, jer u suprotnom ne bi ga ni tako nazvao i predstavio.
Vidimo da na početku Poslanice Apostol navodi kratke biografske crte koje se tiču prvih godina njegovog ivota u preobraćenju od fanatičkog fariseja do revnosnoh Hristovog sledbenika i apostola neznaboaca. Navodno tek posle tri godine od sirijskoj preobraćenja, Pavle dospeva u Jerusalim da bi video Petra, pontifa Hristove Crkve; pored Simona Petra od poznatih apostola susreće samo Isusovog brata Jakova, episkopa Hristove Crkve u Jerusalimu, koji je dakako sa Stareinama bio i morao biti u seditu svoga episkopata. Posle četrnaest godina od svoga susreta sa Hristom, sada sa Barnabom i Titom, neto pre Jerusalimskog sabora , Pavle opet dospeva u Sveti Grad, da bi uglednim Apostolima izloio Evanđelje koje propoveda, i dobio i njihovu potvrdu istnitosti svoga Evanđelja. Tada su se Simon Petar, Jakov Pravednik i Jovan (ljubljeni Učenik), koji su smatrani stubovima Velike Crkve, sloili u Duhu da Pavle i Barnaba treba da nastave da propovedaju prevashodno među neobrezanima, neznabocima. U Jerusalimu, od poglavarstva Crkve i Skuptine Pavle dobija i potvrdu svojih naznaka da hrićani iz neznabotva nisu duni da se obrezuju, jer u Hristu nema prolivanja krvi.
Skup koji ovde pominje Pavle verovatno nije "sabor" koji je odran u Jerusalim povodom smutnji koje su u Antiohiji unosili "prebraćenici" iz farisejstva. Ovaj skup i odlazak u Jerusalim opisan je u 'Delima Apostolskim' 11:27-30; u vreme Klaudija zavladala je velika glad, pogotovo u judeji, pa su verni iz Antiohije po Pavlu i njegovim satrudnicima odlučili da poalju pomoć Stareinama i svetima u Jerusalimu. Pavle je se ionako svagda sećao da pomogne siromanima i svetima, svagda sakupljao pomoć za njih ('Galatima', 2:10). U 'Galatima' se nigde ne pominje četverostruki dekret jerusalimskog stareinstva, to pokazuje da je Poslanica nastala pre Sabora.
'Pavle' Galatima iznosi da posle svog preobraćenja pred Damaskom toboe nije otiao u Jerusalim da se susretne sa predstojateljima Crkve, to je vrlo neobično i otkriva redaktorsku netrpeljivost prema jerusalimskom vođstvu Crkve. U 'Delima Apostolskim' saznajemo da je se preobraćeni Pavle (Savle) ipak posle Damaska naao u Jerusalim: ťA kad dođe u Jerusalim, pokuavao je da se pridrui učenicima; ali svi su se bojali njega jer nisu verovali da je učenik. Tada ga Barnaba prihvati, dovede Apostolima i kaza im kako je Savle na putu video Gospoda, i da mu je govorio, i kako je u Damasku slobodno istupao u ime Isusovo. I sa njima je ulazio u Jerusalim i izlazio istupajući slobodno u Ime Gospodnje.Ť (9:26-28)
Sledeća epizoda gde se Pavle i Petar navodno sukobljavaju oko gozbenog optenja sa neznabocima, svakako je redaktorski umetak, ispirisan jednom drugom redakcijom iz 'Dela Apostolskih'. Tamo čitamo kako su se neki verni iz obrezanja usudili da se u Jerusalimu prepirusa Petrom oko goćenja sa neobrezanim hrićanima: ťUao si k neobrezanim ljudima i jeo si s njima.Ť (11:3) Preobraćeniku Korneliju, kapetanu iz Kajsareje, koji je Simona Petra pozvao u svoj dom, Hristov namesnik najpre uzvraća: ťVi znate da Judejinu ne priliči da se drui s tuđinom i da dolazi k njemu, ali meni je Bog pokazao da ni jednog čoveka ne nazivam poganim ili nečistim. Zato sam i doao bez pogovora, kad ste me pozvali.Ť (10:28-29) Ni jedan čovek nije nečist sam po sebi, ili po svojoj narodnosti, već po tome kako i za koga ivi. Dakako, da čovek Duha ni molitveno, ni gozbeno ne treba da opti sa onima kojima je mrzak Boiji Zakon, koji ive u smrtnim gresima. Zakon, tavie trai da se odvojimo i od braće koja zastranjuju u svome ivljenju (dok se ne otrezne), a kamoli tek od optenja sa okorelim bezakonicima iz neznabotva: ťU poslanici sam vam pisao da se ne meate sa bludnicima, ne uopte sa bludnicima ovoga sveta, ili sa gramljivima i razbojnicima, ili idolopoklonicima, jer biste onda morali otići sa sveta. Napisao sam vam u stvari da se ne meate sa onim koji se brat zove, a bludnik je, ili gramljiv, ili idolopoklonik, ili opadač, ili pijanica, ili razbojnik; sa takvima nemojte ni jesti. Zato, najzad, da ja sudim onima koji su napolju? Zar vi ne sudite onima koji su unutra? A Bog će suditi onima koji su napolju. Uklonite zloga iz svoje sredine.Ť ('Korinćanima', I, 5:9-13) A odvajanje od brata samo zato to je drugog roda, plemena naroda ili jezika, ili zato to je neobrezan, za istinskog hrićanina bilo je nezamislivo. Prema tome, moemo zaključiti da Pseudo-Pavlovo pripovedanje kako je Petar "sablanjivo dvoličio" nakon to je u Antiohiji jeo s hrićanima iz neznabotva, odnosno ustuknuo kad su naili iz Jerusalima neutvrđeni hrićani iz obrezanja, čista je nerazumna redaktorska fikcija. Niti je se Pavle smeo i mogao suprostaviti Petru, namesniku Crkve, niti je Petar bio slabić da "dvoliči" pred novoobraćenim farisejima, niti je mnogoboce prisiljavao da ive judejski.
Viđenja Jakova u 'Delima Apostolskim'
Ukratko o ovim viđenjima
Iako bi 'Dela Apostolska' po naslovu trebala da budu opis ivota i dela vodećeg apostolskog kruga, ona teite stavljaju na misionarsko delovanje apostola Pavla, čiji moralni profil, misleći da ga uzdie, redaktor u stvari blati i srozava. 'Dela' se pripisuju apostolu Luki, no ni ovaj sastav ni treće novozavetno evanđelje nisu sastav lekara Luke, Pavlovog saputnika. Ova kompilacija je zavrena i nastala je iz nekog starijeg sastava. U njoj je čak i izostavljen opis stradanja Jakova Pravednika, prvog čoveka, prvog anđela Crkve u Jerusalimu.
Helenski tekst 1
( ĄŁ Ł¤Š, 12:1-19)
1. Kat' e)keiÍnon de ton kairon e)pe/balen ¸Hr%Żdhj o( basileuj taj xeiÍraj ...
Prevod
ť1. U ono vreme latio se kralj Herod da zlostavlja neke koji su pripadali Crkvi. 2. I pogubi mačem Jakova, brata Jovanova. 3. I kad vide da je to po volji Judejcima, uhvati i Petra; a behu dani beskvasnih hlebova. 4. Uhvati ga i baci u tamnicu, predade četirma straama od po četiri vojnika da ga čuvaju, nameravajući da ga posle Pashe izvede pred narod. 5. Petra su tako čuvali u tamnici, a Crkva se istrajno molila Bogu za njega. 6. Kada je pak Herod hteo da ga izvede, te noći Petar je spavao između dva vojnika, svezan dvostrukim lancima, a straari su pred vratima čuvali tamnicu. 7. I gle, anđeo Gospodnji pristupi i svetlost zasija u odaji. On kucnu Petra u rebra i probudi ga govoreći: "Ustani brzo". I spadoe mu lanci s ruku. 8. Na to mu anđeo reče: "Opai se i obuj svoje sandale". I on učini tako. Reče mu jo: "Ogrni svoju haljinu i hajde za mnom". 9. I iziavi iđae za njim, i nije znao da je to, to je anđeo učinio, stvarnost, nego je mislio da vidi utvaru. 10. Prođoe tako prvu i drugu strau i dođoe do gvozdenih vrata koja vode u Grad; ona im se sama otvorie, te iziđoe i prođoe jednu ulicu, pa odmah anđeo odstupi od njega. 11. I kad Petar dođe k sebi, reče: "Sad zaista znam da je Gospod poslao svoga anđela, te me izbavi iz Herodove ruke i od svega to je očekivao judejski narod". 12. Shvativi to dođe do kuće Marije, majke Jovana koji je imao nadimak Marko, gde su se mnogi okupili i molili Bogu. 13. A kad on zakuca na avlijska vrata, dođe sluavka po imenu Rua da oslune, 14. i kad prepozna Petrov glas, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i javi da Petar stoji pred vratima. 15. A oni joj rekoe: "Ti si luda". No ona je i dalje tvrdila da je tako. Na to oni govorahu: "Tto je njegov anđeo".16. A Petar je uporno kucao. I kad otvorie, videe ga i behu van sebe od zaprepaćenja.17. On pak mahnu na njih rukom da ćute i kaza im kako ga je Gospod izveo iz tamnice, i reče: "Javite ovo Jakovu i braći". I iziđe, te ode na drugo mesto.18. A kad osvanu dan, među vojnicima bee ne mala pometnja, ta to bi od Petra. 19. I kad ga Herod zatrai, pa ne nađe, uze straare na sasluanje, naredi da ih odvedu na gubilite, pa ode iz Judeje u Kesareju i onde je boravio.Ť
Osvrt
Poto biva oslobođen iz Herodove tamnice anđeoskom intervncijom, Simon Petar se zapućuje u kuću Evangeliste Jovana zvanog Marko (12:25, 15:37), Barnabinog nećaka ('Koloanima', 4:10), Pavlovog ('Dela', 13:5-13; 'Timoteju', II, 4:11; 'Filemonu', 24), i Petrovog ('Petar', I, 5:13) satrudnika, gde je se okupljalo ranohrićansko bratstvo ('Dela', 1:13). Učenici odmah ne mogu da poveruju da to Petar, predstojatelj Univerzalne Crkve, stoji slobodan pred vratima. Petar pred Učenicima trai da o ovom deavanju bude obaveten Jakov Pravednik i Stareine; to potvrđuje koji značaj je Jakov imao u ranoj Crkvi.
Helenski tekst 2
( ĄŁ Ł¤Š, 15:1-29)
1. Kaiż tinej katelqo/ntej a)po th=j šIoudaiżaj e)diżdaskon touj a)delfouj oŔti š...
Prevod
ť1. I dođoe neki iz Judeje, pa učahu braću: "Ako se ne obreete po mojsijevskom običaju, ne moete se spasiti." 2. A kad se Pavle i Barnaba upustie u ne malu raspru i prepiranje s njima, odredie da zbog ovog spornog pitanja Pavle i Barnaba i jo neki od njih idu gore u Jerusalim k Apostolima i Stareinama /Crkve u Jerusalimu/. 3. Tako su ispraćeni od Crkve prolazili kroz Fenikiju i Samariju pričajući o obraćenju mnogoboaca i pričinjavajući veliku radost svoj braći. 4. Kada pak dođoe u Jerusalim, primi ih Crkva, i Apostoli, i Stareine, pa kazae ta je sve učinio Bog koji je bio s njima. 5. Ali ustae neki od farisejske stranke, koji su bili poverovali, i rekoe da ih treba obrezati i narediti im da dre Mojsijev Zakon.
6. Apostoli i Stareine se okupie da izvide ovu stvar. 7. I kako nasta velika raspra, usta Petar i reče im: "Braćo, znajte da me je Bog već od prvih dana izabrao između vas - da mnogoboci iz mojih usta čuju evanđeosku reč i poveruju. 8. I Bog, koji poznaje srca, posvedočio je za njih, kad im je dao Duha Svetoga kao i nama, 9. i nije postavio nikakve razlike između nas i njih, već je očistio njihova srca verom. 10. to, dakle, sad kuate Boga time to hoćete da nametnete učenicima na vrat jaram, koji ni nai očevi ni mi nismo mogli da ponesemo? 11. Nego verujemo da ćemo blagodaću Gospoda Isusa biti spaseni na isti način kao i oni". 12. Tada zaćuta sve mnotvo i sluahu Barnabu i Pavla, koji su pričali kolike je znake i čuda Bog preko njih učinio među mnogobocima.
13. Poto su oni svrili govor, progovori Jakov i reče: "Braćo, sasluajte me. 14. Simeon kaza kako se Bog najpre pobrinuo da između mnogoboaca uzme narod za svoje ime. 15. I s ovim se slau proročke reči, kao to je napisano: 16. 'Vratiću se potom i ponovo ću sazidati Davidov Dom koji je pao, opet ću sazidati to je u njemu srueno, i nanovo ću ga podići, 17. da bi i ostali ljudi mogli da trae Gospoda, i svi narodi na koje je prizvano Ime Moje, - govori Gospod koji tvori ovo 18. - poznato od večnosti'. 19. Stoga smatram da ne treba uznemiravati one koji se od mnogoboaca obraćaju Bogu, 20. nego da im se pie da se uzdravaju od idolskih pogani, i od bluda, i od udavljenoga, i od krvi. 21. Jer Mojsije ima svoje propovednike u svakom gradu od davnih vremena: čita se po sinagogama svake subote".
22. Tada Apostoli i Stareine sa svom Crkvom odlučie da izaberu između sebe ljude i da ih sa Pavlom i Barnabom poalju u Antiohiju; Judu koji se zvao Barsaba i Silu, vodeće ljude među braćom, 23. te poslae po njima [ovo pismo]: "Apostoli i Stareine, vaa braća, pozdravljaju braću iz mnogobotva koja su u Antiohiji, i Siriji, i Kilikiji. 24. Poto smo čuli da su vas neki od nas, kojima mi nismo nita zapovedili, zbunili rečima i uznemirili vae due, 25. odlučismo jednoduno da vam poaljemo odabrane ljude sa naim dragim Barnabom i Pavlom, 26. ljudima koji su predali svoje ivote za ime Gospoda naega Isusa Hrista. 27. Poslali smo vam stoga Judu i Silu, koji će vam ovo isto usmeno javiti. 28. Odlučismo, naime, Duh Sveti i mi, da vas ne opterećujemo ničim drugim - sem ovih potrebnih stvari: 29. da se uzdravate od mesa koje je rtvovano idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bluda; ako se od svega ovoga čuvate, dobro ćete činiti. Ostajte zdravo".Ť (Prema prevodu Emilijana Čarnića)
Osvrt
Misiji apostola Pavla smetnja nisu bili samo netrpeljivi i zavidljivi Judejci ('Dela', 14:9) već i zaneseni hrićani judaizanti, koji su pre toga i u Galatiji smutnju unosili; kada su judaizanti i Jerusalima i Judeje dospeli i u Antiohiju Sirijsku, i tu počeli od vernih iz neznaboca traiti da se obreu po mojsijevskom Zakoniku, Pavle je shvatio da sam ne moe da izađe sa njihovom zabludom koju se iri (cp: 'Rimljanima', 2:25-29); on se upućuje u Jerusalim, da od Petra i Apostolata, od Jakova i njegovog Stareinstva dobije potvrdu da je u pravu to odbacuje nunost obrezivanja. Na najviem sabranju prvi uzima reč Simon Petar, predstojatelj Hristove Crkve, iznoseći besedu koja je potvrđivala Isusovu reč da je Njegov jaram, njegov Zakon, lak za one koji imaju ljubav prema Istinitome, ugodan za one koji hoće da ga ponesu ('Matej', 11:28-30), te da mojsijevski Zakonik (koji nema gotovo nikakve veze sa istinskim Zakonom datim preko Mojsija, već predstavlja sitničavu i rigidnu ljudsku "ogradu") nikoga nije mogao privesti Spasenju. Kroz Mojsija je, osim toga samo delimično dat Zakon Izraelu, dok je preko Isusa Hrista svim narodima dola punina Blagodati i Istine ('Jovan', 1.17). Judejci, niti su izvravali istinski Mojsijev Zakon, niti su mogli izvriti falsifikovan Mojsijev Zakon opterećen tekim i sitničavim dometanjima: ťNije li vam Mojsije dao Zakon? I niko od vas ne izvrava Zakon.Ť (7:19)
Na kraju, visokom skupu se obraća i Jakov Pravednik, episkop crkve Velikog Grada, i ukazuje da preobraćenike iz mnogobotva ne treba opterećivati i uznemiravati nepotrebno, već im naglasiti da iz onoga to se zakonski pripisuje Mojsiju (pored podrazumevanih Deset Zapovesti), trebaju da odravaju i da strogo paze samo na četiri zapovesti: da se ne okaljaju idolima (hranom prinesenom idolima cp.: 'Korinćanima', I, 8:7-13), od bluda (koji je praktikovan i po mnogoboačkim hramovima kao "sveta" prostitucija), od jedenja udavljenog, i od krvi, odnosno od mesa (v.: 21:25). O nunosti obrezivanja nije bilo ni reči. To im je i napisano u poslanici koju su Pavle i Barnaba predočili preobraćenicima iz Antiohije, Sirije i Kilikije. Jo se u 'Levitskom zakoniku' susreće uredba koja i Jevrejima i pridolicama u judaizam zabranjuje jedenje krvi (dublje gledano to znači uzimanje svakog mesa), pogotovo jedenje crkotine: ť "... Protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridolice među vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, Ja ću se okrenuti, svakoga ko blaguje krv odstraniću iz njegova naroda. Jer je ivot ivoga bića u krvi. Tu krv Ja sam vama dao da na rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ivote. Jer krv je ono to ispata za ivot. Zato sam kazao Izraelcima: "Neka niko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji među vama bude ne jede krvi. Ko god, Izraelac ili stranac koji među vama boravi, uhvati u lovu kakvu zver ili pticu to se moe jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. Jer ivot svakoga ivog bića jest njegova krv". Zato sam i rekao Izraelcima: "Ne smete jesti krvi ni od kakva ivog bića, jer ivot svakoga ivog bića jest njegova krv. Ko god je bude jeo, neka se odstrani". Ko bi god, Izraelac ili stranac, jeo to je uginulo ili to su zveri rastrgale neka opere svoju odedu, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. Tada će postati čist.Ť (17:10-15)
Pseudo-Pavle u 'Prvoj Poslanici Korinćanima' iznosi jedan potpuno bogoprotivan stav "zapovedajući" da je za hrićanina svaka hrana toboe dozvoljena (pa i prinesena idolu, ako nije upoznat sa njenim poreklom), jer najbitnije je da je uzima bez spoticanja, bez sablanjavanje blnjih i mirne savesti: ťSve je dozvoljeno /u ishrani/, ali nije sve na korist; sve je dozvoljeno, ali sve ne naziđuje. Niko neka ne trai svoje dobro, nego dobro drugoga. Jedite sve to se prodaje na trgu ne ispitujući nita savesti radi; jer "Gospodnja je zemlja i sve to je ispunjava". Ako vas ko od nevernika pozove i hoćete da idete, jedite sve to se iznese pred vas ne ispitujući nita savesti radi. Ali ako vam ko kae: "Ovo je meso od rtve", onda ne jedite zbog onoga koji vam je na to ukazao i zbog savesti; a ne mislim na tvoju savest, nego na savest drugoga. Zato da tuđa savest sudi mojoj slobodi? Ako ja jedem sa zahvalnoću, zato da se huli na mene zbog onoga za to ja zahvaljujem? Ako, dakle, jedete, ako pijete, ako ma ta činite, sve činite na slavu Boiju. Ne budite na sablazan ni Judejima, ni Grcima, ni Crkvi Boijoj, kao to i ja svima ugađam u svemu ne traeći svoju korist, nego korist mnogih, da oni budu spaseni.Ť (10:23-33; v.: 8:4) Nijedan istinski hrićanin neće jesti krv, odnosno meso, jer zna da mu sve kao hrana nije dozvoljena Bogom. Ba savesti radi, čovek treba jako da ispituje hranu koja mu se nudi, isto kao to ispituje i duhove.
Helenski tekst 3
( ĄŁ Ł¤Š, 21:17-26)
17. Genome/nwn de h(mw˝n eišj ¸Ieroso/luma a)sme/nwj a)pede/canto h(ma=j ...
Prevod
ť17. A kad smo doli u Jerusalim, braća nas primie radosno. 18. Sutradan Pavle s nama poseti Jakova, a sve Stareine su bile prisutne. 19. I poto ih pozdravi, pričae im u pojedinostima sve to je Bog njegovom slubom učinio mnogobocima. 20. A kad su to sasluali, slavljahu Boga i rekoe mu: "Vidi, brate, koliko hiljada vernih ima među Judejcima, i svi revnuju za Zakon; 21. a o tebi su obaveteni da sve Judejce, koji su među mnogobocima, uči i otpađuje od Mojsija govoreći im da ne obrezuju svoju decu i da ne ive po svojim običajima. 22. ta ćemo, dakle, sad? Svakako će čuti da si doao. 23. Stoga učini ovo to ti kaemo: imamo četiri čoveka koji su se zavetovali; 24. uzmi ih, podvrgni se očićenju s njima zajedno i plati za njih da oiaju glave, pa će svi doznati da nema nita od onoga to su čuli za tebe, nego da i sam ivi dreći se Zakona. 25. A za mnogoboce koji su primili veru odlučili smo i poručili da se čuvaju od mesa rtvovanog idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bluda." 26. Tada Pavle uze te ljude, pa sledećeg dana očićen s njima zajedno uđe u hram objavljujući da su se navrili dani očićenja, - dok je za svakog od njih rtva bila prineta.Ť (Prema prevodu Emilijana Čarnića)
Osvrt
Tobonje zauzimanje Jakova i Stareinstva oko njega da Pavle, koji je po poslednji put doao u Jerusalim, ugodi podozrivšź Judejcima tako to će očigledno izvriti rtveno-obredne čini koje trai mojsijevski Zakon, očigledan je i naivan upliv redaktora 'Dela Apostolskih'. Pa tako redaktor hoće da prikae da za Judejce, ne samo četiri odredbe iz Zakona vae za dranje (jer zapravo potiču iz istinskog Boijeg Zakona datog preko proroka Mojsija!), već zapravo ceo mojsijevski Zakon, pa čak i obrezivanje! Ako u Hristu nema razlike između Judejina i Helena ('Rimljanima', 10:12), onda i za svakog vernog, bio on Judejin ili Helen, vae iste Zapovesti koje ispunjene uvode u ivot. Onaj ko je hteo da ugodi falsifikovanom judejskom Zakonu, on dakako nije ugađao Hrist-Boijem Zakonu. Da je neto takvo Jakov Pravednik traio od bilo koga, vrlo je neozbiljno i pretpostaviti. Da je Jakov Pravednik drao mojsijevski Zakon ne bi i sam bio ubijen. Da je apostol Pavle drao mojsijevski Zakon ne bi na svakom koraku Judejci nastojali da ga ubiju: ťOkupie se Judeji i zaklee da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je vie od četrdesetorice, koji poloie ovu zakletvu. Ovi priđoe prvosvetenicima i stareinama, i rekoe: "Zakletvom smo se zakleli da nećemo nita okusiti dok ne ubijemo Pavla".Ť ('Dela', 23:14-15) Temelj Pavlovog nauka je da se čovek ne opravdava dranjem (falsifikovanog) Mojsijevog Zakona, već delotvornom verom u Isusa Hrista, vernoću Hristu, koji je doneo i objavio puninu Zakona, koji je uzorno iveo istinski Zakon Svoga Nebeskog Oca i razotkrio lai mojsijevskog Zakona: ťA sad se bez sudelovanja /mojsijevskog/ Zakona javila pravednost od Boga, posvedočena od 'Zakona' i 'Prorokâ', naime, pravednost Boija koja verom u Isusa Hrista dolazi za sve koji veruju.Ť ('Rimljanima', 3:21-22; v.: 10:43, 1:16)
Viđenje Jakova u 'Judejskim starinama' Josipa Flavija
Helenski tekst
(Antiquitas Judaeorum, XX, 9, 1 XX, 197-203)
Pe/mpei de KaiÍsar šAlbiÍnon eišj thn šIoudaiżan eĂparxon Fh/stou thn teleuthn ...
Prevod
Saznavi za smrt /namesnika/ Festa, Kesar /Neron/ je poslao u Judeju za namesnika /= eparha, nuntiusa/ Albina. U to vreme /judejski/ kralj /Agrippa II/ liio je Josefa prvosveteničkog dostojanstva i za njegovog naslednika odredio je sina Ananovog, koji se i sam zove Anan. Zadnji, naznačeni Anan Stariji, bio je vrlo srećan čovek: imao je pet sinova, koji su svi vrili slubu prvosvetenika Boijeg, kao to je i on sam sam dugo vremena zauzimao to počasno mesto; takve časti nisu pripale tako dugo ni jednome od naih prvosvetenika. Anan pak Mlađi, o čijem postavljenju samo to smo smo pomen napravii, imao je teku i nemirnu narav. Pripadao je stranci sadukeja, koji su se, kako smo već kazivali, u sudovima odlikovali naročitom estokoću. Budući da je bio takav čovek, Anan je pretpostavljao, da poto je Fest mrtav a Albin jo nije stigao, da je nastupila povoljna prilika /da udovolji svojoj surovosti/. Tako on okupi sudije Sinedriona, i izvede pred njih brata Isusa, koji je nazvan Hrist, čije je ime Jakov, uz jo neke druge /iz njegove druine/. I kada je izneo optubu protiv njih kao prekrioce Zakona, predao ih je da budu kamenovani. To je jako ozlovoljilo i najrevnosnije i Zakonu odanije građane, i oni potajno poslae vest kralju /Agripi/ i zamolie ga neka Ananu pismeno naloi da se ubuduće kloni ovakvih dela, jer je i sada bio sasvim u nepravu. Neki od njih tavie pođoe u susret Albinu, koji je pristizao iz Aleksandrije i obavestie ga da Anan bez njegovog odobrenja nije nikako smeo sa sazove Sinedrion za suđenje; po toj albi, u jakoj srdbi, sastavio je Albin pismo Ananu, u kome mu je zapretio zasluenom kaznom. Isto tako ga je kralj Agrippa zbog toga svrgnuo s časti već nakon tri meseca i postavio Isusa, sina Damnejeva, za prvosvetenika.
Osvrt
Iz ovog Flavijevog svedočenja tačno vidimo da je Isusov brat Jakov 62. g. ne. pogubljen u prvosveteničkoj zaveri. Rimski namesnik u Judeji Porkije Fest (Porcius Festus) upravljao je ovom od 59. do 62. g. ne.; inače Fest je apostola Pavla, eleći da ugodi Judejcima, dve godine drao u suanjstvu ('Dela', 24:27). Josef Kabi, sin Simona-Kantera, bio je judejski prvosvetenik od 61. do 62. g. ne. Agripa II (rođen oko 27. g. ne. i vaspitavan u Rimu), koji je od 48. g. ne. najpre upravljao malom Halkidom, kasnije i delom Galileje i Pereje, urak prokuratora Feliksa i rimski poverenik za stvari Jerusalimskog Hrama i nametenje Prvosvetenika, kada je Josefa liio prvosveteničke časti, na njegovo mesto postavio je Anana Mlađeg, sina Anana Starijeg (aram.: Chanan bar-eth). Po mojsijevskom Zakoniku, inače, sluba prvosvetenika je trajala do smrti ('Brojevi', 35:25.28). Anan Stariji je bio Kajafin tast, nekadanji prvosvetenik Hrama (6.-15. g. n.e., smenio ga je Valerius Gratus); pred njim je (poto je tada bio predstojatelj Sinedriona i uticajan čovek) hramska straa svezanog Isusa najpre odvela ('Jovan', 18:12). U jednoj talmudskoj tubalici Hananova porodica se ogorčeno pominje: ťTeko meni zbog doma Hananovog, teko meni zbog njihovih kleveta. /.../ Zato to su oni prvosvetenici, i njihovi sinovi rizničari, i njihovi zetovi nadglednici u Hramu, i njihove sluge udaraju ljude tapovima.Ť - Babilonski Talmud 'Pesahim', 57A; Tosefta 'Menahot', 13, 21) Vidimo da je surovi i zavidljivi Anan (Hanan) Mlađi prvosveteničku dunost obavljao samo tri meseca. Tom oholom aristokratskom sadukeju, očigledno je, Jakov kao siromani, ugledni i revnosni nazirejski prvosvetenik u Hramu, jako smetao, i eleo ga je nekako odstraniti. Iako je ananovska dinastija decenija drala ključne verske pozicije, nakog brutalnog i podlog smaknuća uglednog Jakova, Anan Mlađi je morao napustiti uglednu slubu, jer je i u običnom narodu Jakov bio dosta uvaavan, ba kao i nekada Jovan Krstitelj. Anan Mlađi je judejsko Veliko Veće sazvao na svoju ruku, dok je u njegovo vreme za to bila potrebno odobrnje rimskog upravitelja. Očigledno je da Sud nije izvrio i svoju ulogu branioca optuenog, odnosno bez temeljnog sasluavanja i ozbiljnog ispitivanja Jakova i druine, oni su osuđeni: ťZar na zakon sudi čoveku, ako ga prethodno ne saslua i ne dozna ta čini?Ť ('Jovan', 7:51; v.: 'Ponovljeni Zakon', 19:16-18) ) Sinedrion je, čak i bez odobrenja rimske vlasti, izvrio smrtnu presudu nad Jakovom. Iz 'Evanđeljâ' vidimo da je u Isusovo vreme Sinedrion imao pravo kapitalne jurisdkcije, pravo da nekome dosudi smrt, ali je tako osuđenog morao predati rimskoj vlasti, koja je mogla potvrdi presudu Veća ili da ga oslobodi osude ('Jovan', 18:31,19:10); time je Sinedrion mogao svoga osuđenika posredno da ubije rukama bezakonika ('Dela', 2:23; 'Marko', 10:33; 'Matej', 20:19). Inače, čim je Judeja 6. g. ne. postala rimska carska provincija (čime je okončana vlast Arhelaja koji je vladao nad Judejom, Samarijom i Idumejom 'Matej', 2:22), samim tim je veliki deo svojih jurisdikcionih ovlaćenja morala predati gvozdenoj Imperiji. A praksa postavljanja judejskih prvosvetenika od strane Rimljana, započela je jo 63. g. se. kada je Pompej zauzeo Jerusalim (čime je Judeja postala vazalna kraljevina) i Hirkana proglasio za prvosvetenika (Flavije: 'Judejski rat', I, 7, 6).
Poto Flavije jedini od referentnih izvora pominje Jakovljevo izvođenje pred Sinedrion pre kamenovanja, moguće je da je on u zapisao zapravo iskrivljeno predanje, i pomeao Jakova sa helenitičkim đakonom Stefanom, koji je od lanih svedoka optuen za huljenje na Mojsija i Boga ('Dela', 6:11). Svoj govor pred Sinedrionom Stefan zavrava optuujući Judejce da su oni zapravo postali prekrioci istinskog Boijeg Zakona (7:51-53). Stefan je kamenovan izvan grada, i zavrio je svoj časni zemaljski ivot moleći Boga za svoje krvnike, da im ne upie taj brutalan greh.
komentiraj (0) * ispii * #
Viđenje Jakova kod Hegesipa
Ukratko o ovom viđenju
Za nau studiju Hegesipovo svedočenje o Jakovu kao nazireju, esenu i prvosveteniku je od prvoklasnog značaja. Imamo citiran i preveden kraći pasus kod Jeronima, i naveden neto dui pasus kod Eusebija. Ovaj drugi, inače, naznačuje da je Hegesipovo svedočenje u skladu sa onim to o Jakovu govori i Klement Aleksandrijski, te da je podrobnije ('Historija Crkve', II, 23, 19).
Latinski tekst
(Hegesippus: Commentariorum, lib. V - Hieronymus: De viris illustribus, cap. 2)
Suscepit Ecclesiam Hierosolymorum post Apostolos frater Domini Jacobus, cognomento ...
Prevod
Nakon Apostolâ, Jakov brat Gospodnji, prozvan Pravednik, postao je glava Crkve u Jerusalimu. Mnogi su se odista zvali Jakovom. Ovaj je jedini bio svet od majčine utrobe. On nikada nije pio vina niti estokog pića, nije jeo mesa, nije strigao kosu, nikada se nije mazao sa uljem ili banjao. On jedini je imao privilegiju da ulazi u Svetinju nad Svetinjom, jer odista nije nosio vunene haljine već samo /bele/ lanene; on je sam ulazio u Hram i molio u korist naroda, tako da za njegova kolena bee smatrano da su stekla tvrdoću kamilinih kolena.
Osvrt
Zato je Jakov od rođenja bio svet? Zato to je se rodio u svetoj porodici, zato to ga je sveta Devica od njegovog rođenja odgajala i pripremala za sveti ivot, ba kao i Isusa, svoga prvorođenca. Jakov je se rodio u Egiptu (gde je se sveta Porodica pred Herodovim gnevom sklonila), među tamonjim prahrićanskim isposnicima, terapeutima, koji su kao posvećenici (redovnici nazireji) iveli sveto i čisto. Jakov nikada nije strigao svoju (dugu) kosu, ba kao i pravi doivotni nazir, posvećenik Svetla.
Da li je za onog koji je pomazan Boijim Uljem bilo dostojno da se radi prikazivanja u svetlosti ovoga sveta mae ukrasnim uljima? Da li je za onog ko je okupan Hristovom Banjom, koji je u Duhu nanovorođen, bilo dostojno da ide i izleava se u svetovne banje, javna kupatila gde je često vladala razuzdanost i blud? Maloazijski crkveni spisatelj Apolonije (II stoleće) razotkriva frigijske, montanističke proroke: ťDa li prorok odlazi u banju, da li dovodi u nepriliku oči, da li voli ukraavanje ...?Ť (Eusebije: Historija Crkve, V, 18) Za zabludelog novatijanskog episkopa i dijalektičara Sisinija Sokrat svedoči da je dvaput sedmično odlazio u banje (Historija Crkve, VI, 22) Trulski sabor zabranjuje da se svetenici i monasi, pa i laici, kupaju po banjama zajedno sa enama (prav. 77) i Judejcima (prav. 11), to sve ukazuje na zavladalu svetenosluiteljsku degradaciju koju su čak i pagani prebacivali hrićanima.
Po mojsijevskom Zakonu u Svetinju nad Svetinjom (gde je nekada stajao Kovčeg Zaveta) smeo je ulaziti samo prvosvetenik Hrama, i to jedanput godinje: na veliki Dan izmirenja (Jom qippur). Zato to je od rođenja iveo sveto, zato je i Jakov kao nazirej pri Hramu i predstojatelj nazirejskih razreda mogao da ulazi u Svetinju i svetinju nad Svetinjama, Dephir (hebr.: Qode Qodaim) Solomonovog Hrama. Jakov, koji je iveo među terapeutima, nazarenima i esenima, vrio je i hramsko-svetenu razrednu slubu, koju je ranije imao i nazir Zaharija, Jovanov otac ('Luka', 1:5), čak vie on je pod sobom imao 24 nazirejska razreda. U vreme rane Jerusalimske Crkve, Jakov kao njen anđeo, pod sobom je imao opet 24 stareine. Kada je Jakov odeven u bele lanene, nazirejske haljine, ulazio u Hram, da bi prineo mimirisni kad, on je se dugo molitveno zadravao u njemu, moleći za narod koji je se kajao; gorljiva molitva je upravo duhovno kađenje pred Bogom ('Otkrivenje', 8:3). U Svetinji (Hekhal) Hrama je se, inače, nalazio zlatan, stalno upaljeni sedmokraki svećnjak (simbol sedam Snaga Duha Svetog), zlatan kadioni oltar i pozlaćen stol za hlebove predloenja, na koji je svake subote, "pred lice Boije", stavljano na njega (od strane krvnog svetenstva) dvanaest sveih hlebova koji bi ostajali do naredne subote. Flavije objanjava da je u svetinji bilo ťmnotvo nagomilanih miriljavih stvari za kađenje, ...Ť ('Judejski rat', I, 7, 6) Kadioni oltar je simbolisao sveti i predani ivot u Bogu, no Flavije ima neto drugačije objanjenje: ť... Kadioni oltar, sa trinaest vrsta tvari za kađenje koje su uzimane iz mora, te iz nenastanjene i nastanjene zemlje, označavalo je da je sve od Boga i da Bogu pripada.Ť (V, 5, 5)
Kako su nazirejima mogle da postanu i ene, to su i one sluile posvećenički u Hramu. Tako u vreme Isusovog rođenja tu nalazimo proročicu Anu: ťBila je i proročica Ana, Fanuelova kći iz plemena Aserova; ona bee vrlo stara, od svoga devojatva ivela je s muem sedam godina, a kao udovica do osamdeset i četiri godine, nije naputala Hram slueći Bogu postom i molitvom noću i danju.Ť ('Luka', 2:36-37) Po 'Jakovljevom Protoevanđelju' i mlada Isusova majka je bila posvećenica u Hramu: ťMarija nastavi da ivi u Hramu kao naučena golubica, primajući hranu svoju iz ruke anđela.Ť (8:2)
Ako je Isusov brat Jakov jo od začeća i rođenja bio Boiji posvećenik, nazir, koliko pre je bio i sam Isus. Zapravo cela Isusova porodica bila je nazirejski orijentisana. U samom Nazaretu, koji je bio u blizini nazarenskog monastira na Gori Karmel, bilo je mnogo nazira. Zato su i Isusovi rođaci posle Gospodnjeg Vaznesenja vodili prevashodno Crkvu u Jerusalimu; najpre Jakov Pravednik, a potom Simeon, sin Kleope, brata Isusovog oca Josipa: ťOni staju na čelo Crkve ili kao rođaci Gospoda ili zbog toga to se ne usteu ispovedati svoju veru.Ť (Eusebije: Historija Crkve', III, 32, v.: III, 11; III, 20) Nazivajući Solomonov Hram Domom Svoga Nebeskog Oca ('Luka', 2:49), Gospod time pokazuje i Svoje potovanje prema nazirima koji su slubovali u Hramu. I posle Gospodnjeg Vaznesenja Hristovi sledbenici su se sa nazirima sastajali u Hramu: ťSvakodnevno su bili stalno i jednoduno u Hramu, ...Ť ('Dela', 2:46) - ťPetar i Jovan su ili gore u Hram u vreme molitve, u deveti čas.Ť (3:1, v.: 3:3.8.11) - ť Preko apostolskih ruku zbivali su se mnogi znaci i čuda u narodu; a svi su bili jednoduno u Solomonovom tremu.Ť (5:12, cp.: 'Jovan', 10:23)
Helenski tekst
(HĽ ¤ ¤, ' Eusebius: Historia Ecclesiastica, II, 23)
4. iade/xetai thn e)kklhsiżan meta tw˝n a)posto/lwn o( a)delfoj tou= kuriżou š...
Prevod
4. Brat Gospodnji, Jakov, nasledio je nadzor nad Crkvom zajedno sa Apostolima. Od svih on je nazvan Pravednikom; jer tu behu mnogi koji nosae ime Jakov. On je bio svet /= nazirej/ od utrobe svoje majke. 5. Nije pio vina ni estokih pića, nije jeo mesnu hranu, brijač se nije dotakao njegove glave, nije se ukraavao uljem i nije odlazio u banje. 6. Samo njemu je bilo doputeno da uđe u Sveto Mesto. Jer on nije nosio vunene već lanene haljine. I on je po običaju ulazio u Hram sam, i često je nalaen kako kleči na kolenima i moli se za otputenje grehova naroda; njegova kolena su tako postala tvrda poput onih kod kamile, zato to je se on svagda molio na kolenima i traio oprotaj za narod. 7. Zbog svoje nenadmane velike pravednosti on je prozvan Pravednik i Oblije /ho Díkaios kaí Lblías/, a to znači zatitnik naroda", to stoji u saglasnosti sa onim to su proroci objavili u vezi sa njim.
8. Neki iz sedam sekti, koje su postojale u narodu, a koje sam već spomenuo u svojim 'Sećanjima' /Eusebius: HE, IV, 22,7/, upitali su Jakova: "ta su to Vrata Isusova"? I on im uzvrati da je On /= Isus/ Spasitelj. 9. Za dobitak ovih reči neki poverovae da je Isus Mesija. A gorepomenute sekte nisu verovale ni u Vaskrsenje Hrista, ni u to da će On doći da bi svakome čoveku dao po njegovim delima. Ko je pak poverovao, taj je za to dugovao Jakovu. 10. Poto su mnogi poverovali /u Hrista/, takođe iz vlasti, to dođoe u smutnju Judejci, i knjievnici, i fariseji, koji stadoe kazivati, da ako se tako nastavi sav narod će se ugledati na Hrista. Zato svi zajedno pođoe Jakovu i rekoe mu: "Preklinjemo te, obuzdaj narod; jer oni su zabludeli obazirući se na Isusa, kao da je On Hristos. Preklinjemo te, ubedi sve, koji će doći za svetkovinu Pashe, u vezi Isusa; jer mi svi imamo pouzdanje u tebe. Mi i sav narod drimo tebe svedokom, da si ti pravedan i ne obazire se na ličnosti. Ti, stoga, ubedi mnotvo da se ne vodi zabludom u vezi Isusa. 11. I sav narod, i svi mi takođe, imamo pouzdanje u tebe. Stani, dakle, na vrh Hrama, da sa tog visokog poloaja ti moe biti čisto viđen, i da se tvoje reči mogu lako čuti od sveg naroda. Jer sva plemena, sa mnogobocima uz to, doći će zajedno zbog Pashe." 12. Pomenuti knjievnici i fariseji tako postavie Jakova na vrh Hrama i povikae: "Ti Pravedniče, u koga bi svi mi trebali da imamo poverenje! Narod je u zabludi o Isusu Raspetom; objavi nam ta su to Vrata Isusova." 13. I odgovorio je on gromkim glasom: "to mene pitate o Sinu Čovečijem? On sedi na Nebu s desne strane Velike Sile i doći će na Oblacima Nebeskim." - 14. A kada mnogi behu potpuno uvereni i proslavie Jakovljevo svedočanstvo, rekoe: "Hosana Sinu Davidovom!" - Ovi isti knjievnici i fariseji rekoe opet jedni drugima: "Grdno smo pogreili ponudivi da iznese takvo svedočanstvo o Isusu. No popnimo se i strovalimo ga, kako bi se prepali i nepoverovali mu." 15. I oni povikae: "Oo! I Pravednik je takođe u zabludi!" - Oni ispunie napisano kod 'Isaije': "Hajdemo ukloniti pravednika, jer on je neprijatan nama. Stoga će oni jesti plodove svojih činjenja." /cp.: 'Isaija', 3:10-11/ - Tako se oni popee i zbacie Pravednika. 16. I rekoe jedni drugima. "Hajdemo kamenovati Jakova Pravednika". 16. I počee bacati kamenje na njega, poto on nije poginuo od pada, već, povrativi se, stao je na kolena, govoreći: "Gospode Boe, Oče, molim Te, oprosti im jer ne znaju ta čine!" 17. Tako dok ga oni behu obasipali kamenjem, jedan od /nazirejskih/ svetenika i sinova Rehavovih, sin rehavitski, o kojima je kazivao prorok Jeremija, povika, govoreći: Stanite! ta vi činite? Pravednik se moli za vas?Ť - 18. A jedan od njih /onih koji su ga kamenovali/, nekakav suknar, uze palicu sa kojom je valjao haljine, i udari Pravednika po glavi. I tako je on mučenički postradao. I oni pokopae njega na komadiću zemljita uz Hram. I ostaci njegovog spomenika jo uvek su uz Hram. On postade istinski svedok, i Judejcima i Helenima da je Isus Pomazanik. Uskoro potom opsede ih Vespasian.
Osvrt
Iako Hegesip, u ovom narativnom okviru, ne spominje prvosvetenika Hanana Mlađeg, očigledno je da je on vukao konce koji su doveli do Jakovljevog mučeničkog stradanja. Kao to je Kajafa sa prvosvetenstvom bio u velikoj i gorkoj zavisti spram Isusa zato to je svojim mudrim besedama i pronicljivim poukama pridobijao narod, tako je i Anan sa sektanskim vođama bio kivan na Jakova. eleo je da ga odvrati da narodu svedoči za Isusa, da Ga ne potvrđuje kao Boijeg Pomazanika. Hanan je očigledno, i sam ulazeći u Svetinju, mnogo puta u njoj nalazio molitveno zadubljenog Jakova, to je bolo njegove častoljubive oči: ťPrvosvetenik je sa njima /= svetenicima "bez mane"/ ulazio u Hram /= u Svetinju Hrama/, nego samo subotom iza novomesečje ili ako se svetkovao neki otački praznik ili svenarodna svetkovina tokom godine.Ť (Flavije: 'Judejski rat', V, 5, 7) - Kada judejske stareine od Jakova trae da pred narodom odrekne da je Isus Hristos (Mesija), Vrata Spasenja, to pokazuje da ga duboko nisu poznavale. Sam Spasitelj za sebe svedoči: ťZaista, zaista, kaem vam, Ja sam Vrata za ovce. Svi koji su doli pre Mene - lopovi su i razbojnici; ali ih ovce ne posluae. Ja Sam Vrata; ako ko uđe kroz Mene, biće spasen, ulaziće i izlaziće, i pau će nalaziti. Lopov dolazi samo da ukrade, zakolje i upropasti; Ja sam doao da imaju ivot i da ga imaju u izobilju.Ť ('Jovan', 10:7-10) Hrist je i Vrata, i Vratar, i Ključ Vratiju koja vode u Večni ivot. I one koji su u Hristovoj Lađi Vrata Hada, Vrata Tame i Smrti nikad neće nadvladati ('Matej', 16:18).
Jakova, koji je kao najugledniji nazirej godinama sluio u Hramu, postavljaju na vrh Hrama, da pred masom, koja mu je verovala, odbaci Hrista. Kad Pravednik, nasuprot očekivanjima sektanskih stareina, potvrđuje Isusa kao Spasitelja, knjievnici (pismoznalci) i fariseji ga nemilosrdno bacaju sa Hrama. No taj pad mu ne nanosi smrtnu ranu. Oni uzimaju da ga obasipaju kamenjem. No ni to ga ne dokrajčuje. Tada ga bedno, palicom ubija jedan suknar, koji je bio u masi koja je kamenovala Pravednika. Jakov Pravednik, koji je se ceo ivot u Hramu na kolenima molio za narod, i u poslednjim trenucima svog zemaljskog ivota, uzima da se ponizno na kolenima moli za narod, da mu Bog oprosti. Jer on je, iz Isusovih najava, znao da na Jerusalim dolazi teko vreme, najstranije vreme. I on je svojim molitvama eleo da se mnogi pre strahota koje će doiveti u ratu sa Rimljanima (počeo 66. g. ne.) otrezne, okaju svoje grehe, kako bi nali milost u Boga: ť... Tada će biti velika nevolja, kakve nije bilo od postanja sveta do sada, niti će biti.Ť ('Matej', 24:21) A izlazeći na golgotsko stratite Isus enama koje su ga pratile i kukale nad njegovom nesrećom uzvraća: ťKćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom decom. Jer, eto, idu dani kada će govoriti: "Blaene su nerotkinje, i utrobe koje ne rodie, i dojke koje ne dojie". Tada će početi da govore gorama: "Padnite na nas!", i bregovima: "Pokrite nas. ('Luka', 23:28-30) - Oni koji su verovali da je teka Vespasijanova opsada Jerusalima dola kao Boija kazna i zbog Jakovljevog mučkog stradanja, svakako su bili u pravu. U svojoj Poslanici, na neki način, sam Jakov Pravednik, protivnik bezdunik i tlačiteljskih bogataa, proriče svoju mučeničku smrt: ťOsudiste, ubiste pravednika; on vam se ne protivi.Ť (5:6)
Pred napadima razjarenih judejskih poglavara u zatitu Jakova otvoreno jedino ustaje jedan od nazirejskih svetenika u Hramu, neki esen (rehavovac, cadokit); dakle neki Jakovljev sasluitelj.
Viđenja Jakova kod Klementa Aleksandrijskog
Ukratko o Klementovim viđenjima Jakova
U svojim 'Ćilimima' (StrMmateis) i 'Primerima' (HypotypMseis) Klement Aleksandrijski se kratko osvće i na Jakova, prvog anđela Crkve u Jerusalimu, predstavljajući ga kao istinskog hrićanskog gnostika. Klementovi 'Primeri' samu su fragmentarno sačuvani, kod poznijih Spisatelja.
Helenski tekst
(Ľ ¤Ľ ŠŁŁ, Â' Eusebius: HE, II, 1, 3)
Pe/tron ga/r fhsin kaiě šIa/kwbon kaiě šIwa/nnhn meta thn a)na/lhyin tou= Swth=roj, ...
Prevod
Jer oni kau da Petar i Jakov i Jovan nakon Vaznesenja naeg Spasitelja, iako su i kod naeg Spasitelja uivali prednost /= bili počastvovani/, nisu kasnije teili časti, već izabrae Jakova Pravednika za episkopa Jerusalima.
Osvrt
Jakov koji je pominje uz Petra i Jovana jeste Jovanov brat; Jovana i Jakova Zevedejeva ('Matej', 4:21), zbog njihove revnosti, Gospod ih je nazvao Boanrgés 'Sinovi groma' ('Marko', 3:17; v.: 'Luka', 9:54). Pored Petra i Jovana i Jakov Zevedejev je bio istaknut Apostol (cp.: 'Matej', 17:1; 26:37; 'Luka', 8:51). Primus i Sekundus u svojoj redakciji Proto-Evanđelja Jovana i Jakova prikazuje častoljubivo ishitrenim Apostolima: ťTada Mu priđe majka sinova Zevedejevih sa svojim sinovima klanjajući se i moleći neto od Njega. A on joj reče: "ta hoće?" - Reče mu: "Reci da ova dva moja sina sednu jedan s Tvoje desne a jedan s leve strane u Tvome Kraljevstvu." - A Isus odgovori i reče: "Ne znate ta itete. Moete li ispiti čau koju ću Ja piti?" - Rekoe Mu: "Moemo". - Reče im: "Čau Moju ćete ispiti, ali sesti Meni s desne ili leve strane, to ne dajem Ja, nego će pripasti onima kojima je pripravio Otac Moj." - I čuvi desetorica rasrdie se na dva brata. A Isus ih dozva i reče: "Znate da vladari naroda gospodare nad njima i velikai ih tlače. Među vama da ne bude tako; nego koji hoće među vama da bude velik, neka vam slui, i koji hoće da bude među vama prvi, neka vam bude sluga; kao to Sin Čovečiji nije doao da Mu slue, nego da poslui i da ivot Svoj da kao Otkup za mnoge.Ť ('Matej', 20:20-28; slično: 'Marko', 10:35-45) Velik pred Bogom jeste onaj koji izvrava Boije Zapovesti, koji je Bogu ugodan, koji slui Zakonu i blinjima koji ive za zajednitvo u Bogu i Bogom.
Posle Vaznesenja Gospoda, Petar nije mogao da bude izabran za episkopa Crkve u Jerusalimu, jer je već bio određen da u Hristovo Ime bdije nad celom Crkvom, nad Vaseljenskom Crkvom. Jovan (ljubljeni Učenik) i Jakov Zevedejev bili su dokazani sledbenici, ali Jakov Pravednik, Isusov Brat, bio je mnogo due od njih na svetome putu, bolje od nih je poznavao Hristovu reč, i bio je najpogodniji da dobije nadzor nad sredinjom pomesnom crkvom, nad Jerusalimom, gde je već sluio u Hramu kao svetenik-nazirej. Jakova Zevedejeva je, inače, pogubio Herod Agripa I (41.-44. g. ne.) u vreme haranja velike gladi: ť U ono vreme latio se kralj Herod da zlostavlja neke koji su pripadali Crkvi. I pogubi mačem Jakova, brata Jovanova.Ť ('Dela', 12:1-2)
Helenski tekst 2
(Ľ ¤Ľ ŠŁŁ, ' Eusebius: HE, II,1, 4-5)
4. šIakwŻb% t%˝ dikaiż% kaiě šIwa/nnv kaiě Pe/tr% meta thn a)na/stasin ...
Prevod
Jakovu Pravedniku, i Jovanu, i Petru, Gospod je posle Svoga Vaskrsenja predao znanje, ovi su ga pak predali ostalim Apostolima, a ostali Apostoli Sedamdesetorici /Učenika/, među kojima Barnaba bee jedan. Behu, pak, onamo dva Jakova: jedan nazvan Pravednik, koji je bačen sa vrha/krova Hrama i bio tapom za valjanje sukna tučen do smrti, i drugi kojem je odrubljena glava.
Osvrt
Klementov izvetaj se neto razlikuje od Hegesipovog po pitanju ukaza kako je tačno stradao Pravednik. Po Hegesipu, videli smo, navodi se da je Jakov nakon zbacivanja s vrha Hrama bio obaspen kamenjem, a tek onda tapom ubijen, dok Klement ne pominje, odnosno izostavlja kamenovanje, i ukazuje da je Jakovljev zemaljski ivot okončao tap nekog njegovog mrzitelja. Kamenovanje je inače, kod Jevreja, bio čest metod kojim su u afektima činili linč. Znamo da su jo Mojsija hteli kamenovati ('Izlazak', 17:4; 'Brojevi', 14:10).
Klement Aleksandrijski, hrićanski gnostik (grč.: h gnMsis = 'znanje') koji je proučavao i heretičku 'gnozu', iznosi predanje da je ponajprije Jakovu Pravedniku, Jovanu i Petru Vaskrsli Gospod ponajprije preneo duhovno znanje. Jakov je i pre toga bio umudren posvećenik. Posle Svog Vaskrsenja, do Vaznesenja, Gospod je, bez pojedinačnih isključivosti, poučavao istrajno celo Bratstvo, i ko je imao u duhu otvorene oči i ui, on je mogao da primi te pouke. Na početku gnostičkog heretičkog spisa 'Pistis Sofija' iznosi se da je Isus navodno čak 11 godina proveo, posle Svog Vaskrsenja, u poučavanju učenika.
Helenski tekst 3
(Ł¤ĄŠ¤Ł, ', 11, 3)
šAll' oiá men thn a)lhqh= th=j makariżaj s%Żzontej didaskaliżaj para/dosin eu)quj a)...
Prevod
Svi oni /kod kojih sam učio/, sačuvavi istinito predanja blagosloveng učenja, (primljenog) neposredno od svetih Apostola, Petra, i Jakova, i Jovana, i Pavla, nasledivi ga kao sin od oca (iako nekolicina behu slični očevima), doli su po Boije zavetanje upravo da nam poloe ovo nasleđe i apostolsko seme.
Osvrt
Klement Aleksandrijski (oko 150.-217. g.) je učio, sluao hrićansku nauku kod mnogih znamenitih učitelja onog vremena (II stoleća), koji su bili iz Helade, iz Velike Helade (donji deo Italije naseljen Helenima), iz Kelesirije, iz Egipta, iz Asirije, iz Palestine. Po imenu on pominje ponajprije Pantena, koji je propovedao Hristovu reč u Indiji i bio stareina katehetskog učilita u velikoj Aleksandriji. Klement smatra da su svi oni verno sačuvali predanje i učenje Apostola (koji nisu preiveli Prvi jevrejski ustanak), to je malo verovatno; oni su zapravo sačuvali redakciju hrićanske nauke i hrićanskog učenja s kraja I i početkom II stoleća. Kao nosioce istinskog hrićanskog predanja Klement ponajprije nabraja Petra - (prvog) pontifa vaseljenske Hristove Crkve, i Jakova Pravednika prvog anđela sredinje i matične pomesne crkve, Crkve u Jerusalimu, - to je ukaz koji odgovara istini.
Viđenje Jakova u 'Evanđelju po Hebrejima'
Ukratko o ovom Evanđelju i ovom viđenju
'Evanđelje po Hebrejima' imamo danas samo fragmentarno sačuvano; prvobitno je zabeleeno na aramejskom jeziku hebrejskim, kvadratnim slovima (Jeronim: Adversus Pelagium, III, 2). U Jeronimovo vreme izdanje na hebrejskom jeziku bilo je sačuvano u Kesarejskoj Biblioteci, koju je priljeno sabrao mučenik Pamfil. Po Nikeforovoj metrici ono je imalo 300 redaka manje nego Evanđelje po Mateju kakvo danas poznajemo. I Epifanije u 'Panarionu' ukazuje da ebionitska evanđelska verzija ne sadri puni poznati tekst 'Evanđelja po Mateju' (haer. 30, 13). Evangelium Secundum Hebraeos pored Jeronima Stridonskog pominju i Kiril Jerusalimski, Origen, Klement Aleksandrijski, te Eusebije podozrivo govoreći o nekim kanonskim knjigama: ťNeki među te knjige svrstavaju i Hebrejsko Evanđelje (kath' Hebraíoys eyaggélion). Njega najvie od svih vole Jevreji koji su i predali Hrista.Ť (Historija Crkve, III, 25, 5) Eusebije dalje iznosi da su ebioniti prihvatali samo ovaj redukovani evanđeljski tekst (zato se on naziva i 'Evanđelje prema ebionitima'), koji je očigledno nastao redakcijom i pozamanim skraćivanjem aramejskog 'Evanđelja po svetoj Dvanaestorici'; 'Hebreje' je koristila i neka nazarenska sledba, koja je ovaj sastav smatrala izvornim 'Matejem' (Jeronim', 'Tumačenje Mateja', tum. 12:3). Inače, ovo Evanđelje je filolog Jeronim sa aramejskog (sirijskog) preveo na helenski i latinski.
Prema jednom latinskom fragmentu sačuvanom u 'Znamenitim muevima' (De viris illustribus, 2) Jeronima Stridonskog, sam Isus, kao dokaz Svoga vaskrsenja, sluzi velikog svetenika Kajafe predaje laneni prekrivač u kome je za pogreb obavijen, a bratu Jakovu, koji je se zavetovao da će postiti sve dok ne vidi Gospoda, razdeljuje hleb.
Latinski tekst
(De viris illustribus, cap. 2 - Jacobus frater Domini)
Dominus autem cum dedisset sindonem servo Sacerdotis, ivit ad Jacobum, et apparuit ei. ...
Prevod
ť"No Gospod, poto je dao Svoje platno sluzi Svetenikovom, pokaza se Jakovu" (jer Jakov je se zavetovao da neće jesti hleba od onog časa u kojem je pio iz čae Gospodnje dok ne bude video sopstvenim očima Njega ustalog od onih koji su usnuli). I opet, malo potom, /Evanđelje/ kae: "Donesi sto i hleb, reče Gospod". I odmah potom je dodano: "On uze hleb, i blagoslovi, i razlomi, i prui Jakovu Pravedniku, i reće mu: Brate Moj, jedi ovaj hleb, jer Sin Čovečiji je ustao od onih koji su usnuli.Ť
Osvrt
Ovaj evanđelski tekst ima jasnu tenju da iznese kako je se Vaskrsli Gospod u Bratstvu najpre znamenitom posvećeniku Jakovu pokazao. Ebionitima, koji su za asketski ivot bili priljeniji nego prednikejski hrićani, Jakov kao asketa i posvećenik je vie uzorno odgovarao nego bilo koji drugi Apostol ili Učenik Hristov. Jakov se hoće predstaviti i kao onaj koji je u vreme Poslednje Večere pio od Hristove čae, to svakako odgovara istini.
Viđenje Jakova u Jeronimovim 'Znamenitim muevima'
Ukratko o ovom viđenju
Učeni latinski bogoslov i prevodilac Eusebius Hieronymus Stridonensis (oko 347.-420. g.).) u listi znamenitih mueva ranog i nikejskog hrićanstva (De viribus illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis), na prvo mesto stavlja Simona Petra a odmah zatim Jakova Pravednika. O Jakovu piući, vie prenosi ono to Hegesip i Josip Flavije izvetavaju, a manje iznosi svoje lične poglede o Pravedniku.
Latinski tekst
(De viris illustribus, cap. 2)
Jacobus, qui appellatur frater Domini (Galat. I, 19), cognomento Justus, ut nonnulli ...
Prevod
Jakov, koji je nazvan brat Gospodnji, sa nadimkom Pravednik, kao to neki smatraju sin Josipov od druge ene, međutim, kako se meni čini, sin od Marije, sestre od matere naeg Gospoda, koju Jovan spominje u svojoj Knjizi, nakon stradanja naeg Gospoda odmah određen od Apostola za biskupa Jerusalima, napisao je jednu poslanicu, koja se računa među sedam Optih Poslanica, i stavie nju pojedinci pripisuju nekome drugom, i smatraju je samo objavljenom pod Jakovljevim imenom, a postepeno, kako je vreme prolazilo, zadobila je punovanost. /.../
I tako, on je upravljao Crkvom u Jerusalimu trideset godina, to dosee do sedme Neronove godine, i sahranjen je blizu Hrama sa koga je bio bačen. Njegov nadgrobni kamen sa njegovim natpisom bio je veoma poznat do opsade Tita i do kraja Hadrijanove vladavine. Neki od naih spisatelja smatraju da je on ukopan na Maslinskoj Gori, međutim oni su nejasni.
Osvrt
Jeronim, koji Jakova vidi kao jednog od sina istoimene sestre blaene Marije (Adversus Helvidium, 11-12), s pravom zapaa da je Pravednik odmah posle Spasiteljevog Stradanja (i Vaznesenja) postavljen za predstojatelja Crkve u Jerusalimu. Njegovu svetenu vladavinu matičnom Crkvom protee do sedme godine Neronove (Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus, 54.-68.) carske vladavine, dakle do 61./62. g. ne. Ako je Gospod najverovatnije postradao 36. g. ne., a tad i Jakov zaređen, tada je Pravednik sredinjom pomesnom Crkvom upravljao neto manje od 30 godina. Poto je bio visoki nazirejski svetenik u Hramu, nita nije neobično ako je sahranjen u blizini Solomonovog Hrama, i to je njegov grob bio poznat do kraja Hadrijanove (Caesar Traianus Hadrianus Augustus) vladavine (117.-138. g.).
Viđenje Jakova u 'Evanđelju po Tomi'
Ukratko o ovom viđenju
U 114 izreka pripisanih Isusu u gnostičkoj zbirci nazvanoj 'Evanđelje po Tomi', jedna od njih soteroloki glorifikujuće pominje i Isusovog brata Jakova Pravednika.
Koptski tekst
('Evanđelje po Tomi', logion 12, 1-2)
peje Mmachths NIS je tNsooun je knabwk NtooTN nim pe etnaR noq exrai" ejwn peje IS ...
Prevod
1 Učenici rekoe Isusu: ťMi znamo da će Ti otići od nas. Ko će biti na predvodnikŤ? 2 Isus im reče: ťBilo gde da ste, idite ka Jakovu Pravedniku, za koga su nebo i zemlja doli u postojanje".Ť
Osvrt
Gnostički heretici su imali proklamativno veličanje Jakova, koje je ilo, kako vidimo ovde, do blasfemije. Onaj radi koga je Svet stvoren, jeste Hristos Boiji, Logos; apostol Pavle ukazuje: ť... Mi imamo jednoga Boga Oca, od Koga je sve i za Koga smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz koga je sve postalo, pa i mi - njegovim posredstvom.Ť ('Korinćanima', I, 8:6) I ne samo da je sve kroz Hrista postalo ('Jovan', 1:3), već i radi Hrista: ťOn je slika nevidljivoga Boga, Prvorođeni sveg Stvaranja, jer je u Njemu stvoreno sve to je na Nebesima i na Zemlji, sve vidljivo i nevidljivo, bili to Prestoli, ili Gospodstva, ili Poglavarstva, ili Vlasti; sve je Njegovim posredstvom stvoreno i za Njega. I On je pre svega i sve u Njemu ima svoje postojanje.Ť (Koloanima, 1:15-17) - Kao to je Hrist medijatorski stoer Stvaranja, tako je i Sredite Dela Otkupljenja i Spasenja, odnosno On spaava Svet koji je kroz njega i za Njega sazdan: ťSve je, naime, od Njega, kroz Njega, i za Njega.Ť (Rimljanima, 11:36) Kada "gnostici" kosmogonijska preimućstva, umesto Isusu Hristu pripisuju Jakovu, oni time i implicitno pokuavaju obesnaiti apostola Pavla i njegovu reč.
Viđenje Jakova u 'Evanđelju po Egipćanima'
Ukratko o ovom Evanđelju i ovom viđenju
Fragmentarno sačuvano Evanđelje po Egipćanima, koje je verovatno delom izvedeno iz Proto-Evanđelja, pominju Klement Aleksandrijski ('arenica', III, 9, 64, III; 13, 92; III, 9, 63), Origen, Hipolit, Teodot, Epifanije govoreći o sabelijanima, antitrinitarnim modalistima (Panarion, haer. 62, 2). Nas ovde interesuje Koptski pseudoesoterični traktat Sveta Knjiga Velikog Nevidljivog Duha, u kolofonu imenovan kao 'Evanđelje po Egipćanima' (koji nema sadrajne veze sa istoimenim sastavom koji pominje patristička literatura), nastao je krajem III stoleća među Setovim gnosticima u Egiptu. Kroz inkantancije, diskursivno neartikulisane sekvence glasova daju se navodna skrivena imena Nebeskog Oca, iako se na početku sastava iznosi da se Boije ime ne moe izustiti. U zavrnici manuskripta se iznosi da je data knjiga skrivena s nadom da će jednom dospeti u ruke izabranog roda. U Nag Hammadi Biblioteci ovaj traktat se javlja u dve vrlo slične verzije (koje su neovisno jedna o drugoj prevedene sa helenskog): u trećem i četvrtom kodeksu. Kao i većina pseudognostičkih spisa i ovo "Evanđelje" koje prikazuje Setov ivot je jedan veliki narativno-ukazni mitoloki mutljag, pogotovo u svom prvom i drugom delu gde govori o fenomenalizujućim emanacijama iz Duha, odnosno poreklu, očuvanju i izbavljenju Setove rase. Ime Jakovljevo susrećemo u himničkom delu kada se iznosi kako je Veliki Set oboruao oklopom znanja svoje istine, nepobedivom moći neunitvosti one koji su rođeni i oduzeti.
Koptski tekst
(NHK, cod. IV, II, p. 75, 24 p. 76, 4 Priređeno prema: Nag Hammadi Studies, IV. Edited by Alexander Bohlig, Frederik Wisse, and Pahor Labib. Leiden, Brill, 1975.)
au[w au]ouwnx nai" ebol Nninoq etaxeratou I"ESEA MASAREA I"ESSEDEKEA pimo ou ...
Prevod
75, 24 I ukazae im se | 25 moji veliki pratioci /= parastasi, pomoćnici/: Jesseos | 26 Mazareos Jessedekeos, | 27 iva voda, i veliki upravitelji: /= stratezi/ | 28 Jakob Veliki /= Pinob/, i Theop[emptos], | 76, 1 i Jsaouel, i onaj koji presedava | 2 nad miloću: Mep[..]el, i oni koji | 3 presedavaju nad istočnicima istine: | 4 Mihea, i Mihar, i Mnesinou, ...
Osvrt
U kodeksu III ovaj tekstualni deo stoji u 64, 9-16. Sloeno ime (u nominitivu dato kao) Jesseos Mazareos Jessedekeos susrećemo i u IV, 78, 10-13 ("O zbilja istiniti - Jesseos Mazareos Jessedekeos , o iva vodo, o dete djeteta, o slavno ime, ..."), odnosno u IV, 75, 25; III, III, 64, 10; III, 66, 10 (u vokativu dato). Susreće se i na kraju 'Otkrivenja po Adamu' (V, 85, 30). Ovo ime moemo jasnije pročitati i protumačiti kao koptsku verziju imena Jesej (Esen) Nazaren Jessedekej (Cadokit). Poto ono stoji pred Jakovljevo ime, jasna je aluzija da spisatelj zapravo ima esenski, nazarenski i cadokitski karakter Jakovljevog lika; on ga potvrđuje kao velikog duhovnog stratega. Helenski izraz za sadukeja je ho saddoukaíos, pa je moguće da je autor helenskog izvornika imao nameru da kroz dato vieslono ime i sledbu sadukeja "postavi" na dokazani pijedestal koji su zauzimali eseni i nazareni. U III, 64, 13 Jakovljevo ime je dato kao IakMbos, dakle uz bolje prevodilačko uvaavanje helenskog predloka.
Viđenja Jakova u Eusebijevoj 'Historiji Crkve'
Ukratko o ovim viđenjima
Najvanije svari o Jakovu Eusebije (koji je imao uvid u mnoge drevne hrićanske spise) iznosi dajući citate od Hegesipa i Klementa Aleksandrijskoj. U svojoj 'Historiji Crkve' u deset knjiga, delu koje tretira prva tri stoleća razvoja hrićanstva (do 324. godine Eusebije se vie puta osvrće na harismatski Jakovljev lik. Ti osvrti su jako dragoceni izvor za potpunije sagledavanje Jakovljevog lika i dela.
Helenski tekst 1
(ŁŁ¤ Ł¤Ą, ', Ś ', 2)
To/te dh=ta kaiě šIa/kwbon, ton tou= Kuriżou lego/menon a)delfo/n, oŔti dh kaiě ouÂtoj ...
Prevod
U to vreme i Jakov, koji je nazvan brat Gospodnji, poto je poznat kao sin Josipov, a Josip je smatran za oca Hristovovog, jer Devica, budući zaručena za njega, i pre nego to su se sastali oni, otkrila je da je začela od Svetog Duha, kao to sveti zapis Evanđeljâ poučava, - ovaj isti Jakov kome su ljudi od starine i dali ime Pravednik, zbog njegove izuzetne čestitosti, kako kazuju, prvi je izabran na episkopski prestol Crkve u Jerusalimu.
Osvrt
Eusebije Jakovljevo stradanje nadovezuje na kamenovanje đakona Stefana; i Stefan i Jakov su svojom časnom smrću proslavili Boije Ime. Ipak, između Stefanovog i Jakovljevog mučeničkog stradanja prolo je dosta godina. I mnogo pre nego to je doao na presto Jerusalimske Crkve Jakov je potovan zbog svoga ćudorednog ivljenja. A zato je tako irokoj masi ljudi bio poznat kao takav? Zato to je sluio u Solomonovom Hramu, i tu, tavie, bio visoki nazirejski dostojanstvenik, svetenik.
Helenski tekst 2
(Historia Ecclestiastica, lib. II, cap. 23, 1-3. 19-20)
23, 1 šIoudaiÍoiż ge mhn tou= Pau/lou Kaiżsara e)pikalesame/nou e)piż te thn ...
Prevod
23, 1 Kada je Pavle zatraio Kesarov sud i Fest ga otpravio u Rim, Judejci, izgubivi nadu za ostvarenje svojih zamisli protiv njega, okrenue se protiv Jakova, brata Gospodnjeg, kome su Apostoli poverili episkopski prestol u Jerusalimu. 23, 2 Sledeća drska mera bee preduzeta protiv njega. Dovevi ga na svoj skup, traili su da se on pred celim narodom odrekne vere u Hrista. On pak, nasuprot svem očekivanju, prouznese pred svom masom smelu i slobodnu reč, koju oni nisu očekivali, da Spasitelj i Gospodar na Isus jeste Sin Boiji. Oni ne mogae da podnesu svedočenje toga čoveka, kojega su svi zbog njegovog savrenog ivljenja, mudroljubivog i blagočestivog, smatrali najpravednijim. Ubili su ga, koristeći se anarhijom, koja je uzrokovana zbog činjenice da je Fest umro tačno u to vreme u Judeji, i da je Provincija tako ostala bez namesnika i poglavara. /.../
23, 19 Jakov je tako doista jedan značajan čovek i čuven među svima zbog svoje pravednosti, tako da su razumniji među Judejcima smatrali da je bezočni prestup koji je nad njim izvren zapravo uzrokovao opsadu Jerusalima, koja se zbi odmah posle njegovog mučeničkog stradanja. 20 Josip nije ni najmanje oklevao da posvedoči o tome u svojim zapisima; evo njegovih izvornih /= aramejskih/ reči: "To je se desilo Judejcima kao kazna za Jakova Pravednika, brata Isusa, nazvanoga Hristom, jer su ga Judejci ubili iako je bio veliki pravednik".
Osvrt
Opsada i strano stradanje Jerusalima nije dolo samo kao Boija kazna zbog stradanja Jakova Pravednika, već i zbog stradanja Isusa Hrista, i svih proroka, pravednika, i svih nedunih krvnih rtava koje su svetenici-mesari prineli u Hramu: ť... Evo vam aljem proroke, i mudre i knjievnike. Od njih ćete jedne ubiti i raspeti, a druge ibati u vaim sinagogama i goniti od grada do grada, da dođe na vas sva pravedna krv, prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, koga ubiste između Hrama i rtvenika. Zaista vam kaem, sve će to doći na ovaj narataj. Jerusalime, Jerusalime, koji ubija proroke i zasipa kamenjem poslane k tebi, koliko puta htedoh da skupim tvoju decu, kao to kvočka skuplja svoje piliće pod krila, i ne htedoste. Eto, ostavlja vam se dom va pust.Ť ('Matej', 23:34-38; v.: 'Jeremija', 26:18) - Upravo i opsada Jerusalima u Prvom jevrejskom ustanku je se desila kada je se za Pashu u grad okupila milionska masa.
Citat koji ovde Eusebije sa referencom daje i pripisuje Josipu Flaviju, danas ne susrećemo u njegovim delima; moguće je da je se Eusebije premeo, i Flaviju je pripisao autorstvo ovog zaključka, koji je pripadao nekom drugom starijem spisatelju. No odmah potom, Eusebije precizno citira drugo i sačuvano Flavijevo svedočanstvo o Jakovu (II, 23, 21-24) iz dvadesete knjige 'Judejskih starina', o kome smo već podrobnije govorili. Verovatno je pronicljivije ako taj citat vidimo kao sastavni deo izgubljenog aramejskog izvornika 'Judejskog rata', koji je nastao pre helenskog prevoda (za potrebe Helena i Rimljana) načinjenog od strane samog autora koji odbacuje druge nekritičke povesti judejsko-rimskog rata: ť... Odlučih da za itelje Rimske drave prevedem na helenski historiju koju sam ranije za gornjoazijske barbare sačinio na njihovom maternjem /= aramejskom/ jeziku. /.../ Parćani, Babilonci, daleki Arabljani, mojim nastojanje bili su tačno obaveteni o tome kako je rat nastao, i o stranim patnjama i konačnom ishodu rata.Ť (De bello Judaico, I, 1.3) U helenskom prevodu 'Rata' Josip je verovatno sam izbacio pominjanje Isusovog imena, koje je bilo mrsko rimskoj vlasti; naime, čineći helenski prevod i redakciju svoje povesti Rata Josip je pre njegove konačne redakcije, svojim dobrotvorima Vespasijanu i Titu, davao svoj rukopis na uvid i pregled. Sam Titus Vespasianus Augustus (79.-81. g.) je svojeručno naredio da se Flavijev 'Rat' objavi kao jedno verno prikazivanje jevrejsko-rimskog rata (Josephi vita, 363).
Helenski tekst 3
('Historija Crkve', III, 7, 8-9)
8 tau=ta d' aÄn eiă diżkaion e)piqeiÍnai, aÁ ge/noit' aÄn parastatika filanqrwpiżaj th=j ...
Prevod
8 Potrebno je, međutim, kazati o tome kako je pokazalo čovekoljublje Preblagog Proviđenja: tokom celih četrdeset godina posle zločina, učinjenog nad Hristom, odloena je bila njihova pogibelj. U tim godinama jo su bili u ivotu mnogi Apostoli i Učenici, i sam Jakov, prvi tamonji episkop, koji je proglaen bratom Gospodnjim. Grad Jerusalim je bio mesto njihovog prebivanja, a oni su za njega bili /= obezbedili mu/ neprobojni bedem; 9 jer Boiji Nadzor je dugotrpeljivo čekao, da se oni pokaju zbog učinjenog, kako bi zadobili oprotaj i spasenje. I uz tako veliko dugotrpljenje On im je jo poslao začuđujuća predznamenja onoga, to će se sa njima dogoditi, ukoliko se ne preobrate.
Osvrt
Apostoli i Jakov su za Sveti Grad uistinu bili neprobojni bedem, dok zločini i hajke Judejaca protiv Crkve i Hrista nisu dosegli do Neba. Boija Milost je ta koja nam posle zgreenja, a pre sazrevanja negativne setve, daje dovoljno vremena da uvidimo, priznamo i okajemo svoje grehe: ťI dadoh joj vremena da se pokaje, ali ona neće da se pokaje za svoje bludničenje.Ť ('Otkrivenje', 2:21) Jer Bog ne eli da niko od nas smrtno strada, već da svi nađu ivot i uđu u Njega. S druge strane, kada čovek puno grei, a kazna ga "ne sustie", pokazuje pak da je čovek izgubio Boiju milost koja ga vodi spasenju. U starozavetnoj 'Knjizi o Joni' susrećemo poučnu priču, gde prorok Jona stiče u veliki asirski grad Ninivu, da bi njihovim brojnim iteljima najavio da će za četrdeset dana doiveti pogibelj, ukoliko se ne pokaju. I Ninevljani su ozbiljno uzeli tu proročku opomenu, stali iveti u pokornitvu, i tako odvratili Boiji Gnev od sebe.
Pre opsade (67. g.) i razaranja Jerusalima i Solomonovog Svetilita (70. g.), njegovi itelji su na brojne načine bili opomenuti od Boga, pozvani na preumljenje i otrenjenje. O tim opominjućim znamenjima, koja nisu uzeta u obzir od itelja Svetog Grada, govori i Flavije u estoj knjizi svoje 'Historije Judejskog ratovanja protiv Rimljana (Historia Ioydaikoy polemou pros RMmaioys): nad Gradom je bljetela zvezda koja je ličila na mač /= krst/, a tokom cele godine nad Gradom je stajala kometa; pred Ustanak, na Praznik beskvasnih hlebova, oko devetog časa noći, veliki rtvenik je obasjala strahovita svetlost skoro pola sata, a za istu svetkovinu, rtvena krava je usred Svetilita otelila jagnje; istočna vrata unutarnjeg predvorja Svetilita, tako teka da su ih dvadesetorica ljudi s mukom zatvarala, iako zatvorena prevornicom i zasunom, oko pola noći su se sama od sebe otvorila (davi znamenje da će neprijatelj naći prolaz u Svetilite i Hram). Drugom jednom prilikom, pre Sunčevog zalaska, nad celom okolinom Jerusalima, u vazduhu su se ukazala bojna kola i naoruani bojni redovi kako jure kroz oblake i opkoljavaju gradove; na Pedesetnicu, kada su svetenici uli u unutranje dvorite Svetilita, začuli su buku i um, a zatim i mnogozvučni glas: "Hajdemo odavde"! Poljodelnik Isus, Hananov sin, nekih 7-8 godina pre Rata (dakle od počeo je da oglaava po Gradu njegovu pogibelj, pokolj naroda i ruenje Solomonovog Svetilita (VI, 5, 3).
Helenski tekst 4
('Historija Crkve', knj. IV, pogl. 5, 1-4)
1 Tw˝n ge mhn e)n ¸Ierosolu/moij e)pisko/pwn touj xro/nouj grafv= s%zome/nouj ou)...
Prevod
1 Hronologiju /= vreme sluenja/ episkopa jerusalimskih ja nigde nisam naao sačuvanu u zapisu; jer predanje kae da su svi oni kratko iveli. 2 Iz pismenih izvora ja sam samo saznao da je do opsade pod Hadrijanom, njih bilo petnaest, koji su prejemstveno smenjivali drug druga, da su svi oni bili po poreklu Jevreji, i da su Hristovo učenje primili iskreno, tako da su ljudi, koji bi mogli o tome suditi, doli do ubeđenja da su oni bili dostojni episkopskog sluenja. Sva Crkva je se kod njih sastojala od Jevreja koji su poverovali, počev od vremena Apostolâ pa do onih koji su doiveli datu opsadu, kada su Judejci, opet podigavi ustanak protiv Rimljana, bili pokoreni nakon otrih bitaka. 3 Kako od tog vremena episkopa iz obrezanja vie nije bilo, to ih treba nabrojati, počevi od prvoga. Prvi je bio Jakov, nazvan brat Gospodnji; drugi - Simeon; treći Just; Zakhej četvrti; peti Tobija; esti Beniamin; Jovan sedmi, osmi Matej; deveti Filip; deseti Seneka; jedanaesti Just; dvanaesti Levije; trinaesti Efrem, četrnaesti Josip, i poslednji, petnaesti Juda. 4 To su bili jerusalimski episkopi koji su iveli između apostolskog i gore spomenutog vremena; svi su oni bili od obrezanih.
Osvrt
Kada se kae da su svi jerusalimski episkopi do Hadrijanove (117.-138.) opsade Jerusalima bili obrezani, iz obrezanja /ek peritoms/, to nam ne kae da su oni podravali obrezivanje, već samo da su po poreklu bili Jevreji, koji su od davnine tradicionalno-kulturoloki praktikovali obrezivanje. Posle sloma Drugog judejskog ustanka (132.-135. g. ne.) predvođenog razbojnikom i lanim mesijom Bar Kohbom ('Sin Zvezde'), Caesar Traianus Hadrianus Augustus je zabranio svim Jevrejima da kroče na zemlju u okolini Jerusalima, koji su naselili strani narodi. Oni su mogli samo jednom godinje, na dan ruenja Solomonovog (Herodovog) Hrama, da uđu u Sveti Grad . U čast imperatora (A)Elija Hadrijana novopodignuti Sveti Grad je nazvan Aelija - Aelia Capitolina. Tada su episkopi Crkve u Jerusalimu (koji su predsedavali u Peli) počeli da dolaze iz neznabotva, i prvi od njih bio je Marko (Eusebije, HE, IV, 6, 4; V, 12).
Uobičajno se smatra, mada je to vrlo problematično, da su svi svi hrićani, poto su znali Hristova prorotva o unitenju Jerusalima, na vreme sklonili preko Jordana, u Pereju i grad Pelu (III, 5), u Arabiju (gde je se pojavila i ebionitska frakcija), te u planine Gileada i Baana. U svome spisu De ponderibus et mensuris Epifanije Kiparski iznosi da su Hristu verni itelji Jerusalima, od anđela Boijeg razumeli da će Grad opsesti i zauzeti neprijateljska vojska, pa su se blagovremeno preselili u Pelu, ostavi tamo do vremena cara Hadrijana. Ukazujući na progon rane Crkve od strane Jevreja, u Eusebije iznosi da su posle kamenovanja Stefana, obezglavljivanja Jakova Zebedejeva i ubijanja Jakova, episkopa Hristovog u Jerusalimu, Jevreji na brojne načine nasrnuli na ivote ostalih apostola, koji su izgnani krenuli da pronose Evanđelje i drugim narodima: ť... Ljudi koji su pripadali Crkvi u Jerusalimu, povinujući se otkrivenju koje je pred Rat dano tamonjim uvaenim muevima, napustili su Grad i preselili se u jedan grad Pereje zvan Pela. I kada oni koji su poverovali u Hrista dođoe onde iz Jerusalima, onda, poto je kraljevski grad Jevreja i čitava zemlja Judeja bila potpuno liena svetih ljudi, Sud Boiji sustigao je, na kraju, Judejce, jer veliko je bilo njihovo bezakonje pred Hristom i Njegovim Apostolima; i potpuno bee zbrisan s lica zemlje narataj tih nečastivaca.Ť (Historija Crkve, III, 5, 3; cp.: 'Solunjanima', I, 2:14-16) Donekle je besmisleno tvrditi i smatrati da su svi hrićani, bez obzira na preteća ratna pustoenja, napustili Judeju i Jerusalim pre opsade i razaranja Svetog Grada, jer su Sveta Zemlja i Jerusalim bili teritorijalni stoer hrićanstva. Mnogi hrićani, a među njima moemo i videti i apostola Jovana (cp.: 'Jovan', 21:22), ostali su u Jerusalimu do Opsade, verujući i znajući da će se Gospod pojaviti i izbaviti ih iz te nevolje, ba kao to je i obećao ('Matej', 24:1-35)
Eusebije pripoveda kako je Simeon nasledio Jakova: ťPosle Jakovljevog mučenitva i zauzeća Jerusalima koje ga je odmah pratilo, rečeno je da su oni Apostoli i Učenici Gospodnji, koji su ostali u ivotu, doli skupa sa svih strana, sa srodnicima Gospodnjim po telu (jer mnogi od njih takođe behu jo ivi), i stali su se savetovati koga uzeti za dostojnog naslednika Jakova. Svi oni su se jasno saglasili da je Simeon, sin Kl/e/opin, koji se i u Evanđelju spominje, dostojan episkopskog trona ove parikije /= Jerusalima/. On je bratić, kao to oni kau, Spasitelju. Hegesip pie da je Kl/e/opa brat Josipov.Ť (III, 11) Naravno, nije tek nakon pada Jerusalima Simeon izabran za episkopa Jerusalima, već odmah nakog Jakovljevog stradanja. Toliko dugo, u tim prelomnim i tekim vremenima, katedra matične Crkve nije nikako smela da bude upranjenja, a u Jakovljevom okruenju bilo je mnotvo čestitih posvećenika.
Poto su Jakov Pravednik (36.-62. g. ne.) i Simeon (62.-107.) najdue upravljali Crkvom u Jerusalimu, da se zaključiti da su brojni ostali episkopi, do Hadrijanove opsade, predsedavali matičnom Crkvom uglavnom tek po godinu-dve-tri. To dalje implicitno ukazuje, da su oni stradavali pod inteziviranim progonom Sinagoge i Imperije. Iako su Jevreji pod rimskom vlaću trpeli teror, stvarni i najdublji izvor dva njihova ustanka nije oslobađanje od rimske vlasti, već je zapravo satansko preko judejskih ekstremista i terorista (koje su bodeari najbolje oličavali) htelo da razbije jerusalimsko hrićansko i zatre svaki trag na njega i njegove izvorne literalne spomenike i literalnu batinu.
Kada je nazaren Simeon, Isusov rođak (sin Isusovog strica Kleope cp.: 'Luka', 24:18.34; 'Jovan', 19:25) dobio jerusalimsku katedru posle Isusovog brata, nazireja i esena Jakova, to ne ukazuje na nekakav isključiv i protekcionističko-dinastički princip nasleđivanja u Crkvi Jerusalima, već prevashodno to da je Crkva za predstojatelje izabirala istinski posvećene i upućene ljude, koji su od svojih najranijih dana pripadali nazarenskom i esenskom redu Crkve, a takvih je tada bilo najvie u Isusovom, odnosno Josipovom i Marijinom rodu; taj rod je i Pashu beskrvno obeleavao, ba kao to je bilo u početku zapoveđeno, izazivavi tako bes okorelih i fanatizovanih mojsijevaca. Hegesip (to prenosi Eusebije), govori o Simeonovom stradanju u vreme kada je rimska vlast paranoidno tragala za Davidovim potomcima: ťNeki od tih /judejskih/ heretika podigoe optubu na Simeona, sina Kleope, rekavi da je on hrićanin i potomak Davidov. Tako je on i postradao, sto i dvadesete godine od rođenja, u vreme imperatora Trajana i konsula Atika.Ť ('Historija Crkve', III, 32, 3) Eusebije, čak vie, smatra da je Simeon bio jedan od onih koji je lično gledao i sluao Gospoda, čemu u prilog ide i njegova starost (III, 32, 4). Hegesip jo ukazuje za prve jerusalimske predstojatelje i za Simeonovo mučeničko i slavno stradanje: ťOni dolaze, tako, i postaju vođe svake Crkve, kao svedoci i rođaci Gospodnji. I poto duboki mir obuze svaku crkvu oni su preiveli sve do vladavine Kesara Trajana, sve do vremena kada je vie puta pomenuti Simeon, sin Kl/e/ope, strica Gospodnjeg, oklevetan od strane nekih heretika, po istoj optubi /= da je Davidov potomak, time i pretendent na judejski prestol/ pred konsulom Atikom. Mučen tokom mnogih dana, sve je zadivio svojim nepokolebljivim ispovedanjem Hrista, i naročito konsula, koji je se pitako kako to da starac od sto i dvadeset godina moe podneti sve te muke. I onda odredie da on bude raspet.Ť (III, 32, 6) Davidovi potomci, očigledno su boli oči rimskim imperatrima, koji su bili opterećeni judejskim pobunama. Jer za judejskog kralja je se očekivalo da dođe iz Davidovog roda i judinog plemena. Dok su Hamonejci imali samo prvosveteničko dostojanstvo, Aristobul je, iako nije bio iz Davidovog kolena, stavio sebi kraljevski venac na glavu, odnosno ovenčao se i kraljevskim dostojanstvom (Flavije: 'Judejski rat', I, 3, 1). - Sam Eusebije u svojoj 'Hronici' (koju je na latinski dopunio Jeronim) iznosi da je Simeon raspet desete godine Trajanove, dakle 106./107. g.: ť10 Trajano adversus Christianos persecutionem movente, Simon filius Cleophae, qui Jerosolymis episcopatum tenebat, crucifigitur.Ť (Col. 607)
Helenski tekst 4
('Historija Crkve', knj. VII, pogl. 19)
Ton gar šIakwŻbou qro/non, tou= prwŻtou th=j ¸Ierosolu/mwn e)kklhsiżaj thn e)...
Prevod
ťPresto /= katedra/ Jakova, koji je prvi primio episkopat za Crkvu u Jerusalimu od Spasitelja i Apostola, i koji je, kao to boanski zapisi pokazuju, nazvan brat Hristov, sačuvan je sve do sada. Tamonja braća, od narataja do narataja čuvaju njega, očigledno pokazuje svima kakvo potovanje sveti mueva za njihovo bogoljublje čuvaju nai savremenici. I toliko o tome.Ť
Osvrt
I čuvanje Jakovljeve katedre sve do Eusebijevih dana, pokazuje koliki ugled je taj sveti čovek imao u prednikejskoj Crkvi.
komentiraj (0) * ispii * #
Viđenje Jakova u Epifanijevom 'Panarionu'
Ukratko o ovom viđenju
Sledeći donekle pogrenu predaju Epifanije Kiparski u svome 'Panarionu' odbija da prihvati da je Jakov Pravednik bio Isusov rođeni brat, odnosno Marijin sin. Epifanije zapaa da je Davidov Presto i kraljevsko sedite posle Hrista zapravo Hristovo svetenstvo u svetoj Crkvi, odnosno da je Hrist, koji je doao iz Davidovog roda i kraljevskog Judinog plemena, Kralj (duhovnog Izraela) i Prvosvetenik, sjedinio kraljevsko i sveteno dostojansvo u jedno (haer. 29, 3), to potvrđuje i 'Otkrovenje po Jovanu": ť... Učini nas kraljevstvom, svetenicima Bogu i Ocu SvomeŤ (1:6; v.: 5:10) Svaki sedmerostrukim Duhom pomazani Hristov posvećenik je tako kralj u Duhu i svetenik Bogu, koji pred Nebom neprestano uzdie miomirisni kad svoje goruće molitve. Upravo je se posle Hrista ponajprije Jakov Pravednik osvedočio kao veliki Hristov kralj i svetenik, kao Boiji prestol i posvećeni Boiji hram u kome je i kroz koga je Duh Istine iveo, vladao, molio se i svedočio.
Helenski tekst 1
(Panarion, haer. 29, 3-4 lib. I, tom. II, 324)
3 ... Metapesou/shj de th=j basilikh=j kaqe/draj, e)n Xrist%˝ e)piě thn e)kklhsiżan a)...
Prevod
3 ... Nakon to je kraljevsko sedite promenjeno, kraljevsko dostojanstvo je preneto u Hristu iz telesnog Judinog i Izraelovog doma u Crkvu, i Prestol je poboden u svetu Crkvu Boiju za večnost. Ona odrava to dostojanstvo po dvostrukom pravu i kraljevskom i prvosveteničkom: po kraljevskom od Gospoda naeg Isusa Hrista dvojako, i zato to je On po telu od semena kralja Davida, i zato to je On od večnosti veliki Kralj po Svojoj Boanskoj prirodi; po pravu pak sveteničkom, zato to je On Arhijerej i Načelnik arhijereja; zatim, kao prvi episkop postavljen je Jakov, nazvan apostol i brat Gospodnji. (On je fizički sin Josipov, po srodstvu, a nazvan je brat Gospodnji zato to je iveo s Njim u jednoj porodici.)
4 Ovaj Jakov bio je Josipov sin od njegove /prve/ ene, ne od Marije, tačno kako je to i ispričano na mnoga mesta nama i jasnije proneto od nas. Mi nalazimo, prvo, da je i od Davida, jer je i on sin Josipov, i on je postao nazirejem /naziraíon/ (jer je prvorođen od Josipa, zato to je bio njegov prvorođenac i posvećen /kao takav Bogu/, i tavie nalazim da je on i svetenodejstvoval po starozavetnom svetenstvu. Stoga je i njemu bilo dozvoljeno da jednom godinje uđe u Svetinju nad Svetinjom, tačno kako je prvosvetenicima zapovedio Zakon u Pisanijama. Tako su pre nas izvestili o njemu mnogi: Eusebije, i Klement, i drugi. Drugo, njemu je tavie bilo dozvoljeno da na glavi /= kapi, mitri/ nosi prvosveteničku pločicu, tačno kao to su posvedočili prethodno pomenuti pouzdani mui donoseći svedočanstvo u svojim spisima.
Osvrt
Jakov, kao nazirej, uistinu jeste svetenodejstvoval po starozavetnom svetenstvu, ali istinskom starozavetnom kraljevskom svetenstvu, koje su nazireji najbolje oličavali. Nazirejsku slubu pri prinoenju beskrvne rtve judejsko-talmudski spisi su jednostavno prećutali i zakamuflirali. Nazirejski prvosvetenik, kao istinski Aronov duhovnik, imao je pravo da ulazi u Svetinju nad svetinjom Solomonovog Hrama; i takav jedan prvosvetenik bio je Jakov Pravednik. Stoga je i on svagda morao biti u Jerusalimu, odnosno kad se u spisima govori o njemu, uvek se prikazuje da prebiva u Jerusalimu. U poegzilskom periodu između nazirejskog i krvnog svetenstva dolazilo je do čestog trvenja. Nazireji, sveti hramovnici, kraljevsko svetenstvo Svetog nad svetima ('Danilo', 7:27) su posebno teko stradali u vreme pustoenja Antioha Epifana ('Danilo', 7:25) i Prvog jevrejskog ustanka protiv Rima.
Epifanije prenosi da je posvećenik i prvosvetenik Jakov, kao takav, nosio prvosveteničku pločicu na mitri, koju pominje 'Knjiga Izlaska': ťOnda napravi pločicu /pétalon/ od čistoga zlata i na njoj urei, kako se urezuje pismo u pečat, ove reči: "Posvećeno Gospodu" /Hagíasma Kyríoy/. Pričvrsti je za vrpcu od modrog skerleta, da se moe nositi na kapi /ts mítras/; neka stoji spreda na kapi.Ť (28:36-37) - ťMetni mu kapu /tn mítran/ na glavu i na kapu pričvrsti svetu pločicu /to pétalon/.Ť (29:6). - Zakoniti starozavetni prvosvetenik na glavi je nosio kidar (kidarin, kod persijskih careva iljata, kupasta kapa je h kítaris), kao simbol Boijeg prestola, koji je nazivan i mitra (i tiara). Uz Arona i njegovi posvećeni sinovi su nosili visoke kupaste kape (28:9). Naravno, kidar je bio lanen, kao i cela sveta odeda: ťNeka se obuče u posvećenu koulju od lana; na svoje telo neka navuče gaće od lana; neka se opae lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana /kídarin linn/. To je posvećeno ruho koje ima obući poto se okupa u vodi.Ť ('Levitska', 16:4). Flavije govori za raskonu kapu koju su nosili prvosvetenici njegovog vremena: ťGlavu mu je pokrivala tiara od visona, izvezena hijacintom, a oko nje je bio obavijen drugi zlatni venac, ispisan svetim slovima, a to su četiri glasa.Ť ('Judejski rat', V, 5, 7) Mitru, kasnije nalazimo u odedi Aleksandrijskih Patrijarha; nju moemo videti na nekim starim prikazima Atanasija Aleksandrijskog i Kirila Aleksandrijskog. Iz reči Simeona Solunskog, jasno se vidi da su na Istoku, u njegovo vreme (prva polovina XV stoleća), mitra noena ne samo od strane Aleksandrijskog Patrijarha, već i od strane drugih arhijereja (Migne, PG, CLV, 717); kasnije noenje mitre prihvataju i drugi istočni patrijarsi i jereji. Herma u svom četvrtom viđenju vidi Crkvu u licu Devojke u beloj odedi, čiji je pokrivač bio kao mitra ('Pastir', prg. 22, 1; v.: Filon: 'Mojsijev ivot', II, prg. 116).
Helenski tekst 2
(Panarion, haer. 78, 7 vol. III, 357-358)
OuÂtoj men gar o( šIwshf a)delfoj giżnetai tou= Klwpa=, hĹn de ui¸oj tou= š...
Prevod
ťOvaj Josip, brat Kleopin /KlMpa/, bio je sin Jakova, prozvanoga Panter /Panthr/. Oni obojica su rođeni od Pantera, po nazivu. Josip je, pak, imao prvu svoju enu iz Judina kolena, i ona mu je rodila dece kojih je bilo est: četiri muka i dva enskoga pola, kako je izneseno u 'Evanđelju po Marku' i 'Po Jovanu'. Kao prvorođenog on je imao Jakova, nazvanoga Oblije to će reći 'Bedem', takođe 'Pravednik', i nekadanjeg nazireja, to znači 'svet' /hágios/. I on je prvi dobio episkopsku katedru, poto je njemu prvome Gospod poverio Prestol Svoj, i nazivan je bratom Gospodnjim, kao to se i Apostol /Pavle/ slae s tim, ovako kazujući na jednom mestu: "Nikoga, pak, od apostolâ nisam video, samo Jakova, brata Gospodnjeg" /'Galatima', 1:19/, i dalje. Bratom, pak, Gospodnjim naziva se po zajedničkom odgoju; ne po prirodi, već po blagodati. Jer Marija, pripojena Josipu, samo to smo rekli, zaručena je za mua, no nije imala zajedničko stanovanje /= ljubavnitvo/ sa njim.Ť
Osvrt
Po Epifaniju, Isusov otac Josip i njegov brat Kleopa, bili su sinovi Jakova nazvanog Panter. - Govoreći protiv 78. herese (Kata AntidikomariamitMn) Epifanije se opet vraća na Jakova, kome odriče blisko krvno srodstvo sa Isusom. Epifanije je pod tekim uticajem predaje koja je iznedrila takozvano 'Jakovljevo Protoevanđelje' koje odbacuje svaku mogućnost da su Josip i Marija imali reproduktivni kontakt. Origen u svome 'Tumačenju Mateja' iznosi: ťto se, pak, tiče Isusove braće, za to neki kau, bazirajući se na predanja koja su dola u 'Petrovo Evanđelje' i 'Jakovljevu knjigu', da su oni bili Josipovi sinovi od ranije ene, koja je bila pre Marije.Ť (Tumačenje na 10:17) Iz samog 'Evanđelja' vidimo da je Marija bila zaručena za Josipa ('Matej', 1:18), i da je se trebala sa njim bračno sastati; zaruke su u slubi braka, brak u slubi zajedničkog rađanja i podizanja dece. Kada se Marija i četiri sveta mua na isti način povezuju sa Isusom, jasno je da se povezuju kao najblii srodnici: ťNije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braća njegova Jakov, Josip, Simon i Juda?Ť ('Matej', 10:17) U Origenovom 'Tumačenju Jovana' Isusov brat Josip /Josija zapravo nosi ime Jovan (19, 2, 10).
Viđenje Jakova u 'Pashalnoj Hronici'
Ukrato o 'Hronici' i njenom viđenju
Helensko-hrićanska 'Pashalna (Uskrnja) Hronika' (Epitom ChronMn), poznata i kao Chronicon Alexandrinum, Chronicon Constantinopolitanum ili Fasti Siculi, sastavljena je između 631. i 641. g. ne., od strane nekog klerika iz okruenja konstantinopolskog patrijarha Sergija (Sergios, 610.-638. g.); 'Hronika' (u svom sačuvanom vidu) obuhvata događaje datirane od 5507. g. se. (početka Bizantijske ere) do 627. g., i obuhvata mnoge povesne beleke i dokumente. Naravno, ona je značajna pre svega za uvid u povest VII stoleća. Oslonjena i na Josipa Flavija, ova kompilacija prenosi i potvrđuje njegov pogled na vreme Jakovljevog stradanja.
Helenski tekst
(Chronicon Paschale, I, 463, 16-21)
šIwŻshppoj i¸storeiÍ e)n t%˝ pe/mpt% lo/g% th=j a(lwŻsewj oŔti eĂtouj triżtou Ou)...
Prevod
Historik Josip saoptava u petoj knjizi svojih 'Opsada', da su Judejci bili pobeđeni treće godine Vespasijanovog vladanja, i to je se dogodilo četrdeset godina nakon toga kako su oni raspeli Isusa, i u to vreme, kazuje, da je i Jakov, brat Gospodnji i episkop Jerusalimski, bio uhvaćen od strane njih, te strovaljen sa vrha Hrama i ubijen kamenjem.
Osvrt
Autor se poziva na (nepoznato) Flavijevo delo 'Opsade' - AlMseMs (Jerusalima), njegovu petu knjigu. Ako bi to delo poistovetili sa 'Judejskim ratovima' (Peri toy Ioydajkoy polemoy), u petoj knjizi 'Ratova' ne nalazimo pominjanje ni Isusa ni Jakova. Kao to smo videli Jakovljevo bacanje sa vrha Hrama pominje se u dvadesetoj knjizi 'Starina'.
'Pashalna Hronika', inače, Jakova Pravednika smeta među Dvanaestoricu prvih apostola: šIa/kwboj o( tou= šAlfaiżou, o( a)delfoj tou= Kuriżou kata sa/rka, o( e)piklhqeiěj diżkaioj (I, 399).
Viđenje Jakova u 'Bakrenom svitku'
Ukratko o ovom svitku
Kumranska pećina broj 3 otkrivena je u martu 1952. g. U njoj je nađeno 14 manuskripta, pored ostalih 'Knjiga jubilejâ' i 'Bakreni svitak'. Tekst 'Bakrenog svitka' (napisan na poznijem hebrejskom jeziku), kao to i samo njegovo ime, dato od učenjaka, navodi, urezan je na bakrenu ploču, koja je bila rolna prepolovljena na dva dela. Svitak govori o mestima gde su navodno sakrivena ezdeset i četiri blaga, dragocenosti i rukotvorine iz Hrama.
Hebrejski tekst
('Bakreni svitak' - 3Q 15, col. 11, 2-7)
ęŮŢŐčÓÔ ßĐ×áĐÔ Ôŕä ę×ęŢ 2
...
Prevod
2 Ispod junog ćoka Trema, u grobnici Cadoka, 3 ispod stuba eksedra /= pokrivene galerije sa seditima/: 4 /nalaze se/ posude za ubacivanje desetine, desetine za tetu; i vrlo blizu onde, 5 u 'tronu' pri krajičku stene, prema zapadu, 6 nasuprot Cadokovog dvorita, podno velike 7 ploče koja pokriva njegov vodeni izlaz: /nalaze se/ osvećena prinoenja.
Osvrt
Ovaj zapis je verovatno nastao pre rimskog zauzimanja Jerusalima, kada je se sklanjalo hramsko blago, i kada je sećanje na Jakova zvanog Pravednik (hebr.: Cadoq) bilo jo svee. I zato je i njegov grob mogao da bude orijentir za stvarno ili fiktivno sklonjeno blago. Po Hegesipu, ranohrićanskom historiku, upravo je Jakov Pravednik sahranjen uz Hram.
Viđenje Jakova kod Petra Đakona i Egerije
Ukratko o ovom viđenju
Spis monahinje Egerije (u nekim transliteracijama ime se susreće kao 'Eterija', oko 400. g.) Opis putovanja u tuđini, poznatiji po svom prvom delu kao Putovanje u Svetu zemlju (Peregrinatio ad loca sancta), sastavljen na neknjievnom latinskom jeziku, pronađen je od strane arheologa i historika Gamurinija (Gamurrini) u Arecu (Arezzo) kao necelovit tek 1883. godine. U njemu Egerija opisuje putovanje u Svetu zemlju, od Jerusalima do Sinaja, potom natrag kroz zemlju Gozen, pa kroz brda Nebo, u Bataniju, do Međurečja; opisuje i svoj povratak u Konstantinopol preko kilikijskog Tarsa i Halkedona. Tako ovaj orijentalni putopis predstavlja (uz Bordoanskog hodočasnika Itinerarium Burdigalense, oko 333. g.) jedan od najstarijih poznati opis ovakvog hodočasničkog svedočenja. Za istoriju liturgije značajan je i po tome to u dodatku daje i opis tadanjeg (druga polovina IV stoleća) oltarosluenja u Jerusalimu.
Petar Đakon (Petrus Diaconus), bibliotekar i arhivar u monastiru Monte Cassino, slobodno koristeći se hodočasničkim zapisima Egerije, Bede Časnog (Beda Venerablis: De locis sanctis) i jo nekog nepoznatog opisa puta - itinerarijuma, sačinio je svoju 'Knjigu o Svetoj zemlji' Liber de locis sanctis. U ovoj kompilaciji on prenosi (verovatno Egerijin) ukaz o Jakovljevom grobu.
Latinski tekst
(Liber de locis sanctis, E)
Prevod
U crkvi koja nosi naziv Sveti Sion nalazi se prestol Jakova, brata Gospodnjeg, koji je uz Hram sahranjen. Crkva je podignuta na mestu gde se Gospod, nakon Stradanja pokazao svojim učenicima dok su večerali, /proavi/ kroz zatvorena vrata /'Jovan', 20:19-26/. Tu, u blizini, nalazi se kapija kroz koja je anđeo izveo Petra /'Dela', 12:10/. Od Solomonovog Hrama zadrala su se samo dva uzdignuta delova zidina; jedan mnogo vii od drugog je onaj na kome je Gospod iskuavan od strane Đavola /'Matej', 4:5/. Ostatak Hrama, pak, razoren je. Hram je bio podignut u oblasti Orna u Jevuseji /'Samuel', II, 24:18/. Pored vrata prolivena je krv Zaharije, Barahijinog sina /'Matej', 23:35/.
Osvrt
Od Hrama poruenog pod Titovim legijama 70. g. ne., ostali su inače samo uglovi hramskih zidina. Danas samo jedan od njih jo uvek stoji. Na mestu gde je stajao Solomonov Hram je, inače, halif Abd el-Malik, počeo da gradi 691. g. znamenitu Kupolu na steni.
I ovaj izvetaj potvrđuje da je Jakovljev presto jo dugo vremena posle njega u Jerusalimu čuvan, odnosno da je Jakov sahranjen pored Solomonovog Hrama (kao to je tvrdio i Hegesip), jer je bio ugledni svetenosluitelj u tome Hramu. I Jeronim Stridonski je smatrao da je Jakov Pravednik sahranjen u blizini Hrama; kolale su i glasine da je njegov grob na Maslinskoj Gori, negde između grobova Absaloma i Zaharije.
Hram Sveti Sion, koja se ovde pominje, zajedno sa Bazilikom Hristovog Groba nalazile su se unutar zidova Jerusalima. Hram Sionske Gore, podignut u IV stoleću, spada inače među tri najstarija hrama koja je Bizantija (car Konstantin i njegova majka Helena) izgradila u Jerusalimu; ostala dva su Hram Svetoga Groba i Hram Eleona na Maslinskoj Gori; no od Sionskog zdanja danas nije nita ostalo.
Gvozdena kapija kroz koju je anđeo izveo iz tamnice oslobođenog Petra, svakako je Sionska kapija; Gornja Odaja Markovog doma, gde je se Bratstvo sastajalo, nalazila je se inače u esenskom kvartu, na jugozapadnom uglu Jerusalima, prema Sionu.
Hipolit o Jakovu
Ukratko o ovom viđenju
Hipolit Rimski u svome 'Pobijanju svih heresa' posvećuje dosta narativnog prostora asirijskim sektantima koji su sebe nazivali gnosticima (V, 1.6, 3-4), a koji su od drugih nazvani zmijopoklonicima ofitima (Ěƚ = 'zmija') ili naassenima (grč.: naassnoi, od heb.: naha = zmija, iskvareno 'nas', fonetski se pribliava helenskom terminu za um nus, ho noýs, nóos).
Helenski tekst
(Elenchos - Refutatio omnium haeresium, V, 7, 1-2)
1 Tau=ta/ e)stin a)po pollw˝n pa/nu lo/gwn ta kefa/laia, aŔ fasi paradedwke/nai ...
Prevod
Postoje poglavlja vrlo brojnih izlaganja za koja oni /= naasseni/ tvrde da ih je Jakov, brat Gospodnji, predao Mariammu. A da ovi bezboni /krivoverci/ ne mogu vie protivrečili Mariammu ili Jakovu, ili samom Spasitelju, mi ćemo se pribiti Tajinstvima, sve dok dolazi njihova izmiljotina, i od Barbara i od Helena /= iz helenskih misterija/; i mi ćemo videti kako ovi ljudi pribiraju bez prekida skrivene i neizrecive misterije od /svih/ naroda /= tMn ethnMn/, i govoreći laljivo o Hristu zavode one koji nisu videli neznaboačke tajne obrede /= orgije/. Zato to je Čovek Adamas njihov kamen kemeljac, i oni kau da je u vezi njega bilo zapisano ťKo će iskazati njegov narataj/poreklo?Ť /Isaija, 53:8; Dela, 8:33/ - uče kako, izvlačući od narodâ donekle neotkriven i znamenit /diáphoron/ narataj čoveka, oni laljivo primenjuju ovo na Hrista.
These are the heads of very numerous discourses which (the Naassene) asserts James the brother of the Lord handed down to Mariamne. In order, then, that these impious (heretics) may no longer belie Mariamne or James, or the Saviour Himself, let us come to the mystic rites (whence these have derived their figment),--to a consideration, if it seems right, of both the Barbarian and Grecian (mysteries),--and let us see how these (heretics), collecting together the secret and ineffable mysteries of all the Gentiles, are uttering falsehoods against Christ, and are making dupes of those who are not acquainted with these orgies of the Gentiles. For since the foundation of the doctrine with them is the man Adam, and they say that concerning him it has been written, "Who shall declare his generation?" learn how, partly deriving from the Gentiles the undiscoverable and diversified generation of the man, they fictitiously apply it to Christ.
Osvrt
Naasseni su uzdizali lik Jakova Pravednika i svetenika Mariammesa, posredstvom koga su toboe njima dospele Jakovljeve reči. Koptska Beseda Jakova Pravednika u Jerusalimu počinje rečima: ťOvo je izlaganje koje je Jakov Pravednik izrekao u Jerusalimu, koje je Mareim, jedan od svetenika, zapisao. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika, budući da je bio njegov rođak.Ť (Cod. V, 4, 44) Ime Mariamm(es) spominje i Origen u svome spisu 'Protiv Kelsa' (V, 62; v.: VI, 30).
Viđenje Jakova u 'Besedi Jakova Pravednika u Jerusalimu'
Ukratko o ovom gnostičkom viđenju
Gnostičko-heretička 'Beseda Jakova Pravednika u Jerusalimu' (12 stranica) je fragmentarno sačuvana kao četvrti spis petog kodeksa iz Nag Hammadija. Ova beseda je i otkrivenje, jer u njoj se predstavlja kako Jakov prenosi "boansko znanje" primljeno od Vaskrslog Isusa (57-58), pri čemu se on predstavlja i svojevrsnim otkupiteljem i pratiteljem umrlih do Nebeskih vratiju (p. 55). Po početni naznakama ovog spisa, kao to smo već videli, Jakovljev otac se naziva Theuda (p. 44).
Koptski tekst
(NHK, cod. V, 4, 50.62-63)
Prevod
50 Jednom, kada sam sedeći razmiljao, on je otvorio vrata. Pristupio mi je onaj kojeg ste mrzeli i progonili. On mi reče: "Pozdravljam te, brate moj; moj brate, pozdrav tebi." Kako sam podigao svoje lice da ga osmotrim, /moja/ majka mi reče: "Ne boj se, sine moj, jer on ti kaza: 'Brate moj'. Jer vi beste hranjeni sa ovo isto mleko. Zbog toga me on zove 'Majko moja'. Zbog toga on nije stranac za nas. On je va polubrat. /.../"
60 ... I on mi doputa da čujem. I zasvirajte u vae trube, vae frule i vae harfe iz ovog doma. Jer Gospod vas je dobio zarobljene od Gospoda, zatvorivi vae ui, da ne biste mogli čuti zvuk moje reči. I pored toga, bićete kadri da iskaete potovanje u vaim srcima, i zvaćete me 'Pravednik'. Stoga, kaem vam: "Evo, dajem va dom, za koji vi kaete da je Bogom načinjen, taj (dom) u kojem vam je obećao dati nasleđe preko njega. Ovaj (dom) ja ću osuditi na propast i izvrgnuću ruglu one koji su u neznanju. Jer gle, oni koji sude smatraju [...]. "
61 Tog dana sav narod i rulja behu uznemireni, i pokazae da nisu ubeđeni. I on ustade i stade tako govoriti /s njima/. I istog dana (opet) uđe i govorae nekoliko sati. A ja bejah sa svetenicima i nita ne otkrih o svojoj povezanosti sa njim, budući da svi oni behu uglas govorili: "Hajde, kamenujmo Pravednika!" I oni se podigoe, govoreći: "Da, uzmimo ubiti tog čoveka, tako da on bude odstranjen iz nae sredine; jer on nam neće biti ni od kakve koristi." I oni bejahu onamo, i pronađoe ga kako stoji uz stubove Hrama, pored ogromnog ugaonog kamena. I odlučie da ga strmoglave sa visine, i bacie ga dole. I oni [...] oni [...]. 62 I oni ga zgrabie i udarie ga dok su ga vukli po zemlji. Oni ga polegnue i smestie kamen na stomak njegov. I svi metnue noge svoje na njega, govoreći: "Greio si!" Kako je jo bio u ivotu, opet ga podigoe, i naterae ga da kopa jamu; naterae ga da stane u nju. Nakon to su ga zatrpali do njegovog stomaka, stadoe ga tako kamenovati. A on oprui svoje ruke /prema nebu/ i izgovori ovu molitvu, ne onu koju je on obično izgovarao.
Osvrt
I za Hegesipov i za ovaj gnostički opis Jakovljevog stradanja zajedničke ukazne odredbe su urota zlih svetenika, bacanje Jakova sa visine, kamenovanje i prouznoenje molitve pred smrt. To pokazuje da je ovaj sastav iz III stoleća, u ovom narativnom segmentu, izveden iz ranijeg hrićansko-judejskog predanja.
Po Hegesipu umirući Jakov izgovara molitvu koja jako podeseća na Isusovu pred isputanje daha, kada ite od svoga Nebeskog Oca da oprosti Njegovim zabludelim krvnicima ('Luka', 23:34). Ovaj gnostički tekst pak ukazuje da je Jakov tada uzneo molitvu drugačijeg sadraja, u kojoj je znao da mu je smrtni čas kucnuo: ťBoe moj i Oče moj, koji si me spasio od ove mrtve nade, koji si me učinio ivim kroz tajinstvo, po Svojoj volji, ne daj danima ovog sveta da se produe za mene, ...Ť
Viđenje Jakova u 'Evanđelju Mladenstva'
Ukratko o ovom evanđelju i ovom viđenju
Pseudoepigrag Evanđelje Mladenstva po Tomi, koje obeleavaju doketističke crte, svakako je nastalo u II stoleću. Irinej Lionski u svome delu Filosofumene pokazuje da ga poznaje. Autor Stihometrije konstantinopolski patrijarh Nikefor (806.-815.) govori o 1.300 redaka iz Tominog evanđelja Mladenstva. Sačuvalo je se u vie verzija na helenskom, sirijskom, jermenskom, latinskom i staroslovenskom jeziku. Dato Evanđelje prikazuje Isusa u uzrastu od 5. do 12. godine ivota, odnosno do prvog pashalnog hodočaća u Jerusalim. Isusovo detinjstvo se slika sa puno čudesnih događaja, koji hoće da navedu na zaključak da je utelovljeni Gospod svagda imao i manifestovao puninu Boanske Moći. Sastavljač date hagiografije u svome zanosu, Isusa zapravo prikazuje kao osvetoljubivo, estoko, preko i nemilosrdno dete, koje ne ume ne prata, koje neodmereno i brutalno osvedočava i primenjuje svoje moći, koje je trepet za okolinu, čime pokazuje da ustvari svoje ograničene predstave projektuje na Gospoda Ljubavi koji je oprostio i molio i za Svoga izdajnika i za one koji su ga raspeli. U narativne epizode autor ovog sastava uvodi i Isusovog brata Jakova, koga predstavlja starijim Josipovim sinom.
Helenski tekst
(Evangelium Thomae, pogl. 16, helenski tekst A. Priređeno prema: Collegit atque recensuit Constantinus de Tischendorf. Editio altera. Leipzig: Mendelssohn, 1876.)
1 ĂEpemye de šIwshf ton ui¸on au)tou=, ton šIakwŻbon tou= dhÍsai cużla kaiě ...
Prevod
1 I /dogodi se/: Posla Josip svoga sina Jakova da svee drva /za grejanje/ i donese ih u dom svoj. A i njegovo mlađe dete Isus, iđae za njim. I kad je Jakov sakupljao drvlja, jedna zmija ujede Jakova za ruku. 2 A kada je on bolom savladan /= pao poleđuke/ i pribliio se smrti, Isus se priblii i dunu na ujed njegov, i istog časa bol minu, i zmija se rasprsnu, a Jakov odmah produi čitav.
Osvrt
Ostale pompezno postavljene epizode iz ovog evanđelja nas navode na zaključak da ni ovu epizodu ne moemo uzeti kao povesno verodostojnu interpretaciju. No to ne znači da Isus jo u detinjstvu i mladosti nije pokazivao snagu Duha koji je počivao nad Njim.
Viđenje Jakova u 'Apostolskim Ustanovama'
Ukratko o ovom viđenju
Helenski tekst 1
(Constitutiones Apostolorum, V, 8)
Periě de tw˝n martu/rwn le/gomen u(miÍn, oŔpwj pa/sv timv= wŐsin par' u(miÍn, w¨j ...
Prevod
A to se tiče mučenikâ, kaemo vam da su oni kod vas bili imali svo potovanje, kao to i mi uvaujemo blaenog Jakova Episkopa i svetog sasluitelja naeg Stefana. Jer oni su od Boga ubrojani u blaene, i potovani su od svetih mueva, koji behu čisti od svakog prestupa, nepomični kada su iskuavani od greha /= nepriklonjeni grehu/, postojani u dobrim delima, bez osporavanja zasluivi pohvale. Za njih i David kazuje: ťČasna je pred Gospodom smrt svetih Njegovih.Ť /'Psalmi', 115:6 LXX) - I Solomon kae: ťSpomen pravednikov ostaje sa pohvalama.Ť ('Izreke', 10:7) - O njima i Prorok kazuje: ťPravedni mui su /zloćom/ otklonjeni.Ť ('Isaija', 57:1)
Osvrt
Uistinu, u ranom jerusalimskom hrićanstvu, stradanje Stefana i Jakova uistinu je proslavilo Boga i Njegov Put ivota, i zato su ti sveti likovi kasnije s pravom i zasluno potovani i drani u sećanju kao sveti i dostojni Boiji ljudi. Kada naa dela nailaze na pohvalu i odobravanje nečasnog mnotva, to isto tako dobro pokazuje da ona nisu u slubi proslavljivanja Boga: ťTeko vama kad svi ljudi o vama lepo govore; njihovi očevi su tako činili lanim prorocimaŤ ('Luka', 6:26)
Helenski tekst 2
(Constitutiones Apostolorum, VIII, 35-36)
35 Ka)gwÜ šIa/kwboj, a)delfoj men kata sa/rka tou= Xristou=, dou=loj de w¨j ...
Prevod
A ja Jakov, brat Hristov po telu, kao Jedinorodnog Bogu Njegov pak sasluitelj, te postavljen za episkopa Jerusalima od samog Gospoda i Apostolâ, određujem ovako: Kada nastupi veče, ti episkope, sabraće crkvu, i nakon ponavljanja psalma uz zapaljene svetiljke, đakon će ponuditi molitve za oglaene, zahvaćene /= koji su prebrodili ispitivanja/, prosvećene i pokajnike, kao to smo ranije rekli. Nakon, pak, otputanja ovih, đakon će reći; ťSamo verni, Gospodu pomolimo se.Ť - A nakon ponuđujuće molitve, koja je ranije poloena, on će reći: ťSpasi nas i uzdigni nas, o Boe, Hristom Tvojim. ...Ť
Osvrt
Osma knjiga 'Apostolskih Ustanova' (BIBLION H - Periě xarisma/twn kaiě xeirotoniw˝ kaiě kano/nwn e)kklhsiastikw˝n) dobrim delom (3-22 pogl.) predstavlja helensku preradu 'Apostolskog predanja' Hipolita Rimskog, te je poznata kao 'Kanoni svetog Hipolita' i 'Klementova liturgija'. Sirijska liturgija 'Ustanova' poznata je po nekoliko redakcija, gde je etiopska najstarija. Inače, V stoleće je iznedrilo i takozvanu (sirijsku) 'Liturgiju svetog Jakova', koja dakako nema nikakve konkretne generičke veze sa Jakovom Pravednikom. Ovde, u Apostolskim Ustanovama, Jakova vidimo kao onog koji objanjava ponajprije večernji i jutarnji liturgijski prinos. Poglavlja 28-46 sadre inače seriju kanona, dok 47. Poglavlje uključuje takozvana 'Apostolska pravila', 85 njih na broju, lano pripisana Klementu Rimskom.
Viđenje Jakova u Pseudo-Klementovim Prepoznavanjima
Ukratko o Prepoznavanjima
Sirijsku kompilaciju u 9 knjiga, nazvanu Klementova Prepoznavanja (˝ął˝ÉÁšĂźżš˝ - Recognitiones), nastala početkom IV stoleća, danas u helenskom izvorniku imamo samo fragmentarno sačuvane. Celovite ih imamo u latinskom (Rufinovom) i sirijskom prevodu koji je ubrzo usledio. Ovo romaneskno-pripovedačko tivo ponajprije govori o Petrovim putovanjima, njegovim borbama sa samarjanskim Simonom Obmanjivačem, te o preobraćanju Klementa Rimskog. Prepoznavanja pokazuju ebionitski stoer; ebioniti su, zbog Pseudo-Pavlovog odbacivanja Zakona, i stavljanja Hristove blagodati iznad Zakona datog Mojsiju, učenja o opravdavanju samo verom, odbacivali i Pavlove Poslanice. Lik Petra, a pogotova Jakova Pravednika, koji je naglaavao značaj zakonitog ivota i opravdavanja pred Bogom zakonitim delima, ebionitskom viđenju je dakako vie godio. Epizode koje ovde izlaemo deavaju se u najranije vreme Crkve poto je Jakov postavljen za episkopa Jerusalima od Gospoda, odnosno poto je preuzeo upravo po najpravednijem poretku. One uglavnom obuhvataju pripovedački segment čiji predloak Epifanije (Panarion, I, 354-355) naziva Jakovljevo uspinjanje (Anabathmoi JakMboy).
Latinski tekst
(Recognitiones, cap. 44. 66-72)
Prevod
44 Kada, pak, mi dvanaestorica Apostola, na dan Pashe, besmo doli skupa sa ogromnim mnotvom, i uđosmo u bratski hram, svaki pojedinac od nas, na Jakovljevu molbu, ukratko zastanu, pred narodom, to mi besmo učinili na svakome mestu. Dok se to odvijalo, Kajafa, prvosvetenik, uputi svetenike ka nama, i zatrai od nas da dođemo k njemu, da ili mu mi dokaemo da je Isus večni Hristos, ili on nama, da On to nije, i da tako sav narod bude saglasan u jednom verovanju ili drugom; i ovo je on počesto traio od nas da učinimo /v.: I, 43/. Međutim mi to često odlagasmo, svagda traivi najpogodnije vreme. Tada ja, Klement, odgovorih ovo: ťJa smatram da samo ovo pitanje, da li je On Hristos, ima veliki značaj za potvrđivanje vere; Inače, prvosvetenik ne bi trebao tako gusto traiti da on /= Jakov/ saopti ili pouči o Hristu.Ť - Onda Petar reče: ťTi si, o Klemente, ispravno odgovorio; jer kao to neko ne moe videti bez očiju, niti čuti bez uiju, niti mirisati bez nosnica, niti okusiti bez jezika, niti dotaći ita bez ruku, to je tako i nemoguće bez istinskog Proroka znati ta je ugodno Bogu.Ť - A ja /Klement/ odgovorih: ťMi smo već naučili iz tvoje pouke da ovaj istinski prorok jeste Hristos. Ja bih, pak, eleo saznati ta Hristos znači, ili zato je On tako nazvan, da mi stvar od tako velike velike vanosti ne bude nejasana i neizvestana.Ť ...
66 A kada mi bejasmo pristigli naem Jakovu, dok mu podrobno ispričasmo sve ono sto bejasmo rekli i učinili, mi večerasmo, i ostadosmo sa njim, potroivi svu noć u molenju Svemogućem Bogu, da bi izlaganje iz pribliavajuće rasprave moglo pokazati neospornu istinu nae vere. Zbog toga, sledećeg dana, uspe se episkop Jakov u Hram, sa nama i sa svom /jerusalimskom/ crkvom. Onamo nađosmo veliko mnotvo, koje nas bejae bilo očekivalo od sredine noći. Stoga mi uzesmo nas poloaj na isto mesto kao ranije, zato da, stojeći na uzvienju, moemo biti viđeni od celog naroda. Onda, kada je duboka tiina preovladala, Gamliel, koji je, kao to smo rekli, bio nae vere, međutim koji je po izdavanju ostao među njima, da ako bi oni preduzeli ita nepravedno ili obesno protiv nas, mogao da ih zaustavi sa spretno prilagođen savet, ili da bi nas mogao upozoriti, tako da mi moemo ili biti na oprezu, ili da se moemo skloniti. On, stoga, kao da nastupa protiv nas, pre svega pogledavi ka Jakovu episkopu, obrati mu se ovako:
67 ťAko ja, Gamliel, bez prekora sudim ovo bilo po mome saznanju ili po mojoj starosti učeći neto od male dece i nepoučenih pojedinaca, ako bi onde bilo ita to je za zaradu ili za moju sigurnu dobit (jer onaj koji ivi razborito zna da od due nita nije dragocenije), ne treba li ovo da bude predmet voljenja ili udnje svakog, da dozna ono to oni ne poznaju, i da pouči ono to su oni saznali? Jer ovo je najsigurnije, da niti prijateljstvo, niti srodnici, niti visoka vlast, od istine ne trebaju ljudima biti dragoceniji. Stoga vi, o braćo, ako znate ita vie, ne ustuknite da to iznesete pred ljude Boije koji su prisutni, a i pred vau braću; dok će sav narod spremno i u savrenoj staloenosti čuti to vi kaete. Jer zato ne bi narod postupio tako, kada oni mene samog vide jednakog sa njima samima, eleći da dozna od vas, da je Bog otkrio neto vie za vas. Međutim ako ste vi u nečemu manjkavi, ne budite posramljeni da na sličan način budete poučeni od nas, da Bog moe ispuniti sve to je u oskudevanju na obe strane. Ako pak neko sada strepi uzbunivi vas zbog nekih iz iz naeg naroda, čija srca su obuzeta protiv nas, i ako strahujući od njihovog nasilja ne smete otvoreno iskazati vaa osećanja, konačno da vas osloboditim od toga straha, i otvoreno zaklinjem vas sa Svemogućim Bogom, koji ivi večno, da ću stradati ne jednom dočepan od vas. Poto, zatim, vi imate sav ovaj narod kao svedoke za ovu moju zakletvu, i drite Savez naeg sakramenta kao odgovarajuće jemstvo, neka svako od vas, bez ikakvog ustezanja, izjavi to je on poučavao, i neka mi, braćo, sasluamo udno i u tiini.Ť
68 Ova Gamlielova kazivanja ne dopadadoe se mnogo Kajafi; i dreći ih u sumnji, kao to smo videli, on započe da ih sam lukavo nagovećuje u raspravama; jer za podsmeh mu bee to to je Gamliel rekao, to je načelnik svetenički traio od Jakova, načelnika episkopskog /= arhiepiskopa/, da rasprava u vezi Hrista ne bude natezanje, već iz Pisanija. ťDa mi moemo znatiŤ - reče on - ťda li Isus zbilja jeste Hristos ili nije.Ť - Onda Jakov reče: ťMi moramo najpre istraiti iz kojih Pisanija smo posebno izveli nau diskusiju.Ť Onda on, jedva, najzad savladavi zaključak, odgovori, da to valja biti izvedeno iz Zakona. A kasnije on spomenu i Proroke
69 Njemu na Jakov započe pokazivati, da ma ta građe Prorokâ kau one su preuzete iz Zakona, i ono to su su oni izloili u saglasnosti je sa Zakonom. On takođe postavi neke iskaze u vezi sa Knjigom kraljeva: kako, i kada, i od koga one behu zapisane, i kako se trebaju koristiti. I kada je on najpotpunije razmotrio to se odnosi na Zakon, i bee, sa najčistijim izlaganjem, izneo na svetlost sve to se odnosi na Hrista, od pokaza sa najobilnijim dokazima da Isus jeste Hristos, i da su u Njemu ispunjeni svi proroci koji su najavili Njegov ponizan Dolazak. Jer on pokaza da su najavljena dva Njegova Dolaska: jedan u ponienju, koji je On ispunio; drugi u Slavi, za koji se nadamo da će biti ostvaren, kada On bude doao da preda Kraljevstvo onima koji veruju u Njega, koji dre sve stvari koje je On zapovedio. I kada je on /= Jakov/ shvatljivo poučio narod u pogledu ovih stvari, on nadoda i ovo: Da ukoliko čovek ne bude krten u vodi, u ime trostrukog blaenstva, kao to istinski Prorok poučava, on ne moe primiti oprotenje grehova niti ući u Kraljevstvo Nebesko; i on izjavi da je to propis nestvorenoga Boga. Njemu /= narodu/ on nadoda i ovo: ťNe pomiljajte da mi govorimo o dva nerođena Boga, ili da se jedan razdelio na dva, ili da se isti pokazuje mukim i enskim. Mi, pak, kazujemo o jedinorodnom Sinu Boijem, nepoteklom iz drugog izvora, već neizrecivo samopoteklom.Ť I na sličan način mi govorismo sa Parakleta. Međutim, kada je on takođe kazivao neke stvari u vezi krtenja, kroz sedam narednih dana on pridobi sav narod i prvotenika da oni poure da krtenje prime odmah.
70 I kada deavanja behu na prekretnici da oni dođu i budu krteni, neko od naih neprijatelja, uavi u Hram sa nekoliko ljudi, započe da viče i da kazuje: ťto vi krivudate, o ljudi Izraelci? Zato ste tako olako ishitrili? Zato ste se poveli naglavačke od najbednijih ljudi, koji su obmanuti od Simona Volebnika?Ť - Dok je on ovako govorio, i navede jo za isti ishod, i dok je Jakov Episkop opovrgavao njega, on započe da uzbunjuje narod i podie graju, tako da narod ne bee u stanju da čuje ta on /= Jakov/ kaza. Stoga, on započe da vodi sve u smutnju sa povikivanjem, i poniti ono to bejae bilo sređeno sa mnogo truda, i istovremeno osramoti svetenike /voljne da se krste/, i razjari ih sa pogrdama i vređanjem, i, poput mahnitoga, podstaknu svakoga da ubija, govoreći: ťta vi radite? Zato oklevate? O tromi i lenji, zato ne nagrnete na njih, i rastrgnete na komadu sve ove ortake?Ť - Kada je rekao ovo, on najpre, dograbivi jednu čvrstu glavnju sa rtvenika, prui primer udaranja. Onda i drugi /iz njegove pratnje/, videvi ga, ponesoe se sa sličnom spremnoću. Zatim nastupi graja na jednu ili drugu stranu, od batinjanja i tuče. Mnogo krvi se proli; nastade zbrkano beanje, usred koga je onaj neprijatelj nasrnuo na Jakova, i gurnuo ga naglavačke sa vrha stepenicâ. I smatrajući da je ovaj mrtav, nije mario da mu nanese jo zla.
71 Nai prijatelji ga, pak, podigoe, jer oni behu kako brojniji tako i nadmoćniji od ovih drugih; međutim zbog svog straha Boijeg, oni radije pretrpee da sami budu ubijeni od jedne nie snage, nego da ubiju druge. Kada, pak, uveče dođoe svetenici da zatvore Hram, i mi se vratismo Jakovljevom domu, i provedosmo onde noć u molitvi. Zatim, pre svanuća, spustismo se /iz Jerusalima/ u Jerihon, brojčano sastavljeni od pet hiljada ljudi. Potom, nakon tri dana, jedan od braće pristie nam od Gamliela, koga smo ranije spomenuli, donoseći nam tajnu vest da je onaj neprijatelj dobio naređenje od Kajafe, Prvosvetenika, da pohapsi sve koji veruju u Isusa, pa da ode u Damask sa svojim pismima /= nalozima/, te da i onamo, iskoristivi neverničku pomoć, načini pusto među vernima; i stoga on je pohitao ka Damasku prvenstveno za ovaj obračun, jer je verovao da je Petar pobegao onamo. A oko tri dana nakon toga, on zastanu na svome putu, dok je prolazio kroz Jerihon, idući ka Damasku. U to vreme on bee odsutan, budući da je svraćao na grobove dvojice braće, koji se behu sami krečili svake godine, od čijeg čuda bes mnogih protiv nas bee ograničena, jer oni videe da naa braća bejahu bili u sećanju pred Bogom.
72 Dok, stoga, mi boravismo u Jerihonu, i predadosmo se molitvi i poćenju, Jakov Episkop posla po mene, i uputi me ovde u Kesareju, kazujući da je Zakhej napisao meni iz Kesareje, da je Simon, samarjanski Volebnik, prevrativi mnogi na narod, potvrđivao da je on Stans, koji je, drugačije rečeno Hristos, i velika sila Vinjeg Boga, koja je iznad Stvoritelja Sveta; istovremeno on pokaza mnoga čuda, i dovede neku sumnju, i drugi odstupie ka njemu. On /= Jakov/ me obavesti o svim stvarima koje je bio doznao u vezi sa ovim čovekom, od onih koji su ranije bili ili njegovi drugovi, ili njegovi učenici, a kasnije bejahu bili preobraćeni Zakheju. ťMnogi, dakle, postoje, o PetreŤ - reče Jakov - ťradi čije bezbedne valja ti da ide i pobije Volebnika, i pouči reč istine. Stoga se ne zadravaj, niti dopusti da ali to odlazi sam, znajući da će Bog sa Isusom ići uz tebe, i pomoći će ti, i da će uskoro, sa Njegovom miloću, imati mnoge drubenike i naklonike. I budi pouzdan da mi svake godine pismeno alje izvetaj o svojim rečima i delima, a pogotovo na kraju svake sedme godine.Ť Sa ovim iskazima on me otpusti, i za est dana ja dospeh do Kesareje.
Osvrt
Ove pripovesti, koje se pripisuju Klementu Rimskom, odnosno apostolu Simonu Petru, očigledno su anahrona simbioza predanja o Jakovljevom stradanju (strmoglavljivanju) u Hramu (koje Hegesip najvernije belei) i kasnije spisateljske matarije iza koje stoji promovisanje određenih doktrinalnih ciljeva.
Ebionitska odbojnost prema apostolu Pavlu Taraninu, apostolu neznaboaca, koga su videli kao odmetnika od Zakona legis dicentes (Irinej: 'Protiv heresâ', I, 26, 2), ponajprije zbog toga to je odbacivao obrezivanje, dobro se ogleda u navedenim poglavljima. Pavlovo, odnosno Savlovo, ime čak se ne eli ni izričito navesti, već se o njemu govori samo kao o nekom i neprijatelju. U 'Petrovom pismu Jakovu' iznosi se: ť... Neki među neznabocima odbacie moje zakonsko propovedanje, pridruivi se nezakonitom i tričavom propovedanju čoveka koji je moj neprijatelj.Ť (2, 1) Kada je se desio tragični napad na episkopa Jakova u Hramu, Savle je već bio Pavle (Paulus 'Malia'), odnosno duboko odani Hristov sledbenik. Ebioniti su odbacivali Pavlovo apostolstvo i zato to se on nije brojao među svetu Dvanaestoricu (cp.: IV, 35) koju je Hristos pozvao; no i posle Hristovog Vaznesenja u Crkvi apostolska sluba je postojala i bila najvanija, jer je Evanđelje trebalo proneti svim narodima.
'Raspoznavanja' ne priznaju apostola Pavla kao istinskog Hristovog sledbenika, ali zato kao hrićanina prikazuju uglednog Gamliela, sina Simonovog (imon). Gamliel je, pak bio, Pavlov učitelj u farisejskoj sledbe: ť... Kod Gamlielovih /Gamalil/ nogu vaspitan sam strogo po otačkom zakonu, revnujući za Boga ...Ť ('Dela', 22:3) Gamliel Starac (Hazaken) bio je pročelnik Velikog Veća Sanhedrina, u drugoj trećini prvog stoleća nove ere. 'Dela Apostolska' (5:34-39) govore o njemu kao o učitelju Zakona, cenjenom od sveg naroda, koji je pred Sanhedrinom, kao njegov član, zatitio Apostole od prvosveteničkog gneva, koji je se olako mogao zavriti smrtnim ishodima. U V stoleću nastala je i saga 'Evanđelje po Gamlielu'. U talmudskom traktatu 'Sota' iznosi se da je sa Gamlielovom smrću nestalo uvaavanje Zakona, da su prestali postojati čistota i uzdravanje. (IX, 17)
Prepoznavanja Apostola Petra predstavljaju podređenog Jakovu, episkopu Jerusalimskom; Jakov navodno Petra upućuje u Kesareju kako bi se ovaj suprostavio obmanjivačkoj delatnosti ondanjeg najvećeg lanog proroka i lanog hristosa Samarjanina Simona Maga. Uistinu, Simon Mag, poglavar lanog gnosticizma, bio je veliki protivnik Simona Petra, prvog Hristovog namesnika. O tome, pored ostalih, govori i apokrif Učenje Simona Kefe u gradu Rimu. Po Prepoznavanjima, apostol Petar u feničanskom Tripolisu ('Savezu tri gradova' Tir, Sidon i Arad) upozorava narod: ť... Gledajte uz najveći oprez, da ne verujete nijednom učitelju, osim ako on ne donese iz Jerusalima svedočanstvo Jakova, brata Gospodnjeg, ...Ť (IV, 35; cp.: 'Homilije', XI, 35) Inače, o Petrovom misionarskom putovanju u Tripolisu i besedama protiv lanih proroka govore knjige IV-VI 'Prepoznavanja'.
Viđenje Jakova u 'Pismu Klementa episkopa Rimskog apostolu Jakovu'
Ukratko o ovom viđenju
Pored 'Prepoznavanja' u korpus Pseudo-Klementina drugo opseno i vano delo čine i (Pseudo-Klementove) 'Homilije', 20 njih na broju. 'Prepoznavanja' i 'Homilije' se samo dve različite redakcije nekog romanesknog spisa iz II stoleća koji je nosio naslov 'Petrova putovanja' ľÁšż´żš ľÄÁżĹ (Epifanije: Panarion, haer. 30, 15). Pseudo-Klementovo 'Pismo apostolu Jakovu' zamiljeno je kao uvod u 'Homilije', odnosno u 'Klementov /skraćeni/ izvod javnih Petrovih beseda', kao to se naznačuje na kraju 'Pisma' (pogl. 20,1).
Helenski tekst
( Ł¤ ¤Ł ĄŁ Š, şľĆąťąšż˝ ą')
Klh/mhj šIakwŻb% t%˝ kuriż% kaiě e)pisko/pwn e)pisko/p%, die/ponti de thn ...
Prevod
Klement Jakovu, gospodaru i episkopu episkopâ, upravitelju svetom Jerusalimskom Crkvom Jevreja, i svima /Crkvama/ koje su svuda divno utemeljene Boijim Proviđenjem, sa presbiterima i đakonima, i svom drugom braćom, - neka bude mir večno. Neka tebi, gospodine moj, bude poznato, da je Simon, radi istinske vere i najsigurnijeg utemeljenja svoga učenja, postavljen da bude temeljem Crkve, i za tu svrhu je od samog Isusa, sa njegovih nepogreivih usana, nazvan Petar, /= Stena/, prvina Gospoda naega, prvi od Apostolâ kome je Otac najpre otkrio Sina, koga je Hrist zasluno blagoslovio, pozvan i izabran, nerazdvojan drug i saputnik, izuzetan i oproban učenik, kojemu je, kao najdarovitijem od svih, bilo povereno da prosvetli najtamniju oblast sveta, Zapad naime, i koji je umeo ostvariti to kako je trebalo. No dokle ću ja produiti izlaganje, ne eleći da navedem ono to je nepovoljno, a to je ipak potrebno, iako nerado, ja moram saoptiti vama? Sam on, iz neizmerne ljubavi prema ljudima, poto je pristigao ovamo u Rim, čisto i otkriveno svedočeći, bez obzira na protivljenje Zločestoga, o budućem dobrom Kralju celog sveta, i izbavljujući ljude bogougodnim učenjem, i sam je prinudno zamenio sadanje postojanje za /budući/ ivot. ...
Osvrt
Epistola Petri ad Jacobum ima za cilj i da potvrdi iskovanu predstavu da Rimska Crkva ima jurisdikciono prvenstvo nad Jerusalimskom, jer ona je, eto, isključiva naslednica trona svetog apostola Petra. Navodno dopisivanje Klementa episkopa Rimskog i Jakova episkopa Jerusalimskog je i anahrono postavljeno, jer Jakov je mučenički stradao 62. g. n.e., a Klement je bio nadglednik Crkve u Rimu od 91. do 100. g. Jeronim u 'Znamenitim muevima' iznosi da je Klement skončao treće godine Trajanovog carovanja (pogl. 15; v.: Eusebije: 'Historija Crkve', III, 34). Autor ove Poslanice, predstavljajući se kao Klement Rimski, zapravo i nije znao kada je stvarno iveo dati nadglednik, te je tako pomeao Klementa episkopa Rimskog sa Klementom koga pominje apostol Pavle u 'Poslanici Filipljanima' (4:3) kao svog satrudnika. Sličan previd je kasnije (oko 400. G.) učinio Rufin Akvilejski koji je (De adulter. Libr. Origenis) poistovetio episkopa Klementa sa konsulom Titom Flavijem Klementom, srodnikom cara Domitijana (Svetonije: 'Domitijan', 15; Dion Kasije: 'Historija Rima', LXVII, 14). A to se tiče samog apostola Petra on nikada nije bio episkop u Rimu, jer je bio pontif Velike Crkve, a ne nadglednik, anđeo neke lokalne, makar i sredinje lokalne crkve - Jerusalimske. U 'Prepoznavanjima' III, 75 Pseudo-Klement Jakova pominje kao ťgospodar JakovŤ. Oslovljanje i predstavljanje Jakova kao episkopa (svih) episkopâ, nema činjeničnih osnova jer je Petar, a ne Jakov, nasledio Isusa Hrista na prvosveteničkom tronu Crkve.
komentiraj (0) * ispii * #
Viđenje Jakova u mandejskoj 'Knjizi Jovana Krstitelja'
Ukratko u ovom viđenju
Mandejci (Sabejci) kao kvazignostička jovanovska, hemerobaptistička sekta, koja nosi tek blede tragove iz esenskog (i elhasajskog) predanja i učenja, mogu nam biti značajni i od koristi samo po pitanju njihovog potenciranja svetih likova, kakvi su očigledno bili Jovan Preteča i Jakov Pravednik. Prepis 'Knjige Jovana Krstitelja' je nastao na jednom od istočnih dijalekta aramejskog jezika, i nije stariji od XVI stoleća, dok je predloak-autograf verovatno nastao u VII stoleću (to se da zaključiti na osnovu toga to spominje ime islamskog proroka Muhammeda). Delo sadri česta spisateljeva narativna ponavljanja, koja navode na zaključak, ili da je neto eleo naglasiti, ili da je u samom gomilanju reči hteo neto naročito postići.
Mandejski tekst
(Draa d-Jahja, pogl. 18.26-27)
Prevod
(Prevod je napravljen sa nemačkog prema: Das Johannesbuch der Mandäer, von Mark Lidzbarski, Verlag von Alfred Töpelmann (Vormals J. Ricker), Giessen, 1915.)
18 U ime Uzvienog ivota neka se prosvećena Svetlost proslavi.
Jedno Dete je zasađeno izvan visine, jedna tajna je otkrivena u Jerusalimu. Svetenici vide snove; hladnoća stee njihov porod, hladnoća stee Jerusalim. Rano ujutro on elee ići ka Hramu. On otvori usta svoja pogrdno i svoje za laganje. On otvori usta svoja pogrdno i reče svim svetenicima: ťU mome noćnom viđenju, ja opazih, /ja opazih/ u mome viđenju ovo. Kada ja legoh onde, ne zaspah i ne počivah, i ja opazih da se jedna zvezda pojavi i stade nad Elizabetom /Enibai majkom Jovana Krstitelja/. Oganj se razgori u starom ocu Zahariji /Aba Zaba Zakharia/. Tri nebeska svetla se pojavie. Sunce potonu a svetla se podigoe. Plamen zasvetli nad domom naroda, dim se podie nad Hramom.Ť Potresanje se potrese u Kočiji-Tronu /Merkabta/, tako da zemlja odstrani sa nje Sedite. Zvezda polete onamo u Judeju, jedna Zvezda polete onamo /= dole/ u Jerusalim. Sunce se pokaza po noći, a Mesec se podie danju.
Kada svetenici čue ovo, bacie prainu na njihove glave. Jakov Svetenik zaplaka i Beni-Aminu suze potekoe. ilai i albai bacie prainu na njihovu glavu. Elizar /= Prvosvetenik/ otvori usta svoja i reče svima svetenicima: ťKo bi mogao 'Knjigu snova' da uzme, i kome je 'Knjiga utvara' pristupačna? Ko bi mogao 'Knjigu snova' da uzme, da bi vama tumačio 'Knjigu snova', koju vi motrite?Ť - Elizar zatim otvori usta svoja i reče svima svetenicima: ťJakov tumači snove, međutim do sada on nije imao njihovo razumevanje. Beni-Amin tumači snove; nije li on čovek koji otkriva tajne vae? Tam-Jomin nam ne daje otkrivenje, premda vi smatrate da on moe dati obavesti svima koji jesu i koji nisu.
26 ... Oni uzee Pismo /Istine/ i poloie ga u ruke Judejaca. Oni ga otvorie, pročitae ga, i videe da ono ne sadri ono to bi hteli, da ne sadri ono to njihove due ele. Oni uzee Pismo i metnue ga u ruke Jovana, rekavi mu: ťUzmi, učitelju Jovane, Pismo Istine, koje je ovde dolo do tebe od Oca /ivota/.Ť - Jovan ga otvori, i pročita ga, i opazi u njemu neki čudesan pisani sastav. On ga otvori, i pročita ga, i postade ispunjen ivotom. ťOvo je, to elim, i ovo moja dua hoće.Ť - reče on.
Jovan ostavi svoje telo /= osami se/, njegova braća izdae proglaenja, njegova braća proglasie njemu na Gori, na Gori Karmel. Oni uzee Pismo i donesoe ga na Gori, na Gori Karmel. Oni im pročitae Pismo i razloie im zapisano: onima od Jakova, i onima od Sinova Aminovih, i onima od Samuela /umel/. Oni se sastae na Gori Karmel. ...
27 Jovan proglasi u noćima i reče: ťPostoji li neko veći od mene? Oni odmerie moja dela, ispitana je moja plata i moj venac, i pohvala moja izvela me je visoko u radosti.Ť
Jakov ostavi Dom Naroda /= Jerusalim/; Sinovi Aminovi /ßŮŢĐ ĐŮŕŃ/ ostavie Hram; Elazar, veliki dom /= svetenik/, ostavi kupolu sveteničku.
Svetenici rekoe Jovanu u Jerusalimu: ťJovane, odlazi iz naeg grada! Pre nego to je glas zatresao Dom Naroda, pri zvuku tvojih oglaavanja Hram se zatrese, pri zvuku tvoje besede zatrese se kupola svetenikâ.Ť
Ipak, Jovan je odgovorio jerusalimskim svetenicima: ťDonesite oganj i spalite me; donesite mač i isecite me na komadiće.Ť
Ali jerusalimski svetenici odgovorie Jovanu: ťOganj tebe ne pali, o Jovane, jer je Ime ivota bilo izrečeno nad tobom, a mač ne seče tebe u komadiće, o Jovane, jer Sin ivota /Bar-Chaije/ počiva ovde nad tobom. I ivot je pobedonosan.Ť
Osvrt
Jakov Jaqif (hebr: Jaqob - ŮâçŃ; aram: Jaqob - Bwq9y) Pravednik se u ovoj knjizi, kako vidimo, predstavlja kao ugledni svetenik Jerusalimskog Hrama, to on uistinu i jeste bio. Boiji ljudi koji su prenosili i tumačili Boije reči, dakako su mogli i tumačiti i snove koji su dolazili od Boga. Prorok Danilo i patrijarh Josip u Egiptu su to očigledno pokazali i potvrdili.
Gora Karmel, na kojoj je obitavao i veliki prorok Ilija (hebr.: 'Elijjahu; grec.: lias) Tebićanin (u čijem Duhu je delovao Jovan Krstitelj), drevno je obitavalite nazarenskog reda, koje je jo Pitagora pohodio. Ova knjiga s pravom Jakovljeve i Samuelove drugove povezuje s gorom Karmel, jer su i Jakov Pravednik i prorok Samuel bili veliki posvećenici Puta ivota.
Ličnosti i navodna deavanja u ovom delu postavljeni su dosta anahrono. Eleazar, sin Hananov, bio je prvosvetenik Hrama od 16 do 17 g. ne. Jakov Minejac (Nazaren) u to vreme je bio isuvie mlad da bi bio znameniti svetenik, nazirej Hrama.
Viđenje Jakova u talmudskom traktatu 'Aboda Zara'
Ukratko o ovom traktatu i njegovom viđenju
Traktat (masekheth) Avodah zarah ('Tuđa sluba') utkan je u četvrti odeljak (Sedar Neziqin 'tete') 'Mine', odnosno 'Talmuda'. U pet poglavlja (76 lista) Rasprava razmatra o kumirskom mnogobotvu, optenju i poslovima s njim, o njegovom vinu i o tuđinskim bogovima. Jakov iz sela Sekanije, koji se ovde pominje kao Isusov učenik, pod tim odredbama nam nije poznat. No Jakov Minejac, Jakov Pravednik, koji je godinama slubovao u Hramu, ostavio je traga u judejskom i farisejskom sećanju, i on je verovatno taj na koga ova rasprava cilja.
Hebrejski tekst
('Babilonski Talmud', 'Gemara', 'Avoda zara', 16b-17a; var.: 'Tosefta', 'Hulin', 2, 24 (doc. 1a); Midra 'Kohelet Rabba', 1, 8)
Óă ŘÖ,Ń ŇŢčĐ ŐĐŮŰĐ ÓĐŢčŮ ĐŢč čŃĐ ŰŐÜÝ ÜÔŮęč ŐÔęŕß ĐŮß ŃŐŕŮß âŢÔß ŃáŮÜçŮ ŇčÓŐÝ ĐŮćŘÓŮŮĐ ŐŃŮŢÔ ĐŮŢĐ éÜ ŇčÓŐÝ ŐéÜ ĐŮćŘÓŮŮĐ ŐéÜ ŃŮŢÔ ę"č Űéŕęäá č"Đ ÜŢŮŕŐę ÔâÜÔŐ ...
Prevod
Nai rabini /abrev.: ę"č = ßŕŃč Őŕę/ učahu: kada je rabi Eliezer /abrev.: Đ"č/ bio zatvoren zbog minejstva /= minuth - herese, otpadnitva/, oni ga izvedoe na sud da bude osuđen. /Rimski/ hegemon /ßŐŢŇÔ = namesnik, lat.: procurator, grč.: ho hegemMn/ mu reče: ťKako moe starac poput tebe da se dri takvih ispraznih stvari?Ť - On /= Eliezer/ odgovovori: ťJa priznajem sud /oca svojega/ kao veran /= pouzdan, neeman/.Ť - Kako hegemon pomisli da je se on pozvao na njega, iako je se ustvari pozvao na Oca u Nebu, on mu reče: ťJer si me priznao kao pravednog /sudiju/, dimus /áŐŢŮÓ, lat.: dimissus; dimissio = 'otputanje'), oslobođen si!Ť - Kada se on /= Eliezer/ vrati kući, učenici njegovi pristigoe da ga utee, no on ne prihvati utehu. Rabi Akiva mu /tada/ reče: ťRabi, reći ću ti jednu stvar; moe biti da će se prestati moriti.Ť - On odgovori: ťReci to!Ť - On /= Akiva/ mu reče: ťRabi, moda si naiao na minejstvo, i dopalo ti je se to, i zbog toga si bio zatvoren?Ť - On /Eliazar/ odgovori: ťAkiva, ti si me podsetio. Jednom sam etao po gornjem trgu Seforisa, i susreo sam jednog od učenika Isusa Nazarena /Jeu ha-Nocri/, koji se zvao Jakov iz Kefar Sekaniji. On mi reče: ťU vaoj 'Tori' je zapisano: Plate bludničke ne unosi u Dom /Gospoda Boga tvoga. 'Ponovljeni Zakon', 23:19/ A moe li takav novac biti iskorićen za pravljenje nunika za Prvosvetenika?Ť - Nisam znao ta da mu odgovorim. On mi /tada/ reče: Ovo sam ja naučio /od Isusa Nazarena/: ... Jer je od bludničke plate to posakupio, i za bludničku platu to će se vratiti. /'Mihej', 1:7/. - Ova reč mi se dopade jako puno, i stoga sam zatvoren zbog minejstva, jer sam prestupio to je zapisano u 'Tori': Dri put tvoj dalje od nje ... /Izreke, 5:8a) ovo se odnosi na minejstvo, i ne pribliavaj se vratima njezine kuće , /5:8b/ - ovo se odnosi na vladajuću /rimsku/ silu /rauth/.
Osvrt
Eliezer (čÖâŮÜĐ) sin Horkanosov (ili Hirkanosov), rođen je neto pre razarenja Jerusalimskog Hrama. Mladost je proveo kao poljodelnik. Oenio je se sestrom Gamliela II. Učestvovao je u radu Akademije u Javneu, da bi potom, izopten, osnovao i vlastito učilite u Lodu. Postoje brojne naznake da je vodio rasprave sa hrićanima (minejcima), pa i da je prihvatio hrićanstvo. Ako je i tako bilo, talmudska misao pokuava to da prikrije i relativizira. Moguće je da u njegovom utamničenju zbog naklonosti minejstvu ima nekih tragova od istine. Rimska vlast je u početku hrićanstvo tretiralo kao judejsku sektu, no kasnije je uvidela da je hrićanski pogled zapravo mnogo opasniji po njihov poredak, i hrićani su izloeni strahovitim progonima. Judejska je, pak, vlast, od samog početka hrićanstvo progonila i denuncirala ga kod rimske vlasti; apostol Pavle, preobraćeni farisej, koji je od svojih sunarodnika pretrpeo i bio pritisnut brojnim pretnjama i spletkama ('Dela', 9:23, 13:50, 14:19, 17:13, 18:12-13, 20:3.19, 21:27-36) ť... Vi ste se, braćo, ugledali na crkve Boije koje su u Hristu Isusu u Judeji, jer ste i vi isto prepatili od svojih saplemenika kao i oni od Judejaca, od onih koji su ubili Gospoda Isusa i proroke, koji i nas progonie, koji Bogu ne ugađaju, koji se protive svima ljudima, koji nas sprečavaju da govorimo mnogobocima da se spasu, - da u svako vreme ispune svoje grehe. Ali najzad Gnev Boiji stie na njih.Ť ('Solunjanima'I, 2:14-16) Nita nije čudno to su Judejci mogli i jednog svog učitelja, Eliazara, da olako predaju rimskoj vlasti, ukoliko bi im se učinilo da naginje hrićanskom viđenju. - Teko da je se Eliazar sa Jakovom Pravednikom, čak i da su bili savremenici (a nisu), mogao susresti u galilejskom Seforisu (kako ovaj i paralelni traktati sugeriu), jer je on zadnje godine i decenije svoga ivljenja prosveo slubujući u Jerusalimskom Hramu.
Viđenje Jakova u Tosefta traktatu Chullin
Thosefta (ĐęäáŐę - na aramejskom 'Nadopuna') je naziv za uredničko dopunjenje izvreno nad 'Jerusalimskim' i 'Babilonskim Talmudom', odnosno 'Minom.' U njegovom petom odeljku (Qodaim) nalazimo raspravu Chullin 'Svetovno'; ova rasprava u 'Mini' ima 12 poglavlja, te donosi halahičke odredbe o klanju stoke za svetovne potrebe i spremanju hrane ivotinjskog porekla. U ovome traktatu nalazimo i narativnu sekvencu koja Jakova, koji je u jevrejskoj svesti ostao kao upečatljiva figura, predstavlja i kao znamenitog iscelitelja.
Hebrejski tekst
('Tosefta', Chullin, pogl. 2, prg. 22f - fol. 2 B; par.: 'Babilonski Talmud', Chullin, 27b; Avodah zarah, 2, 2/12 fol. 40D-41A; abbath, 14, 4/13 fol. 14A-15A; Midra Qoheket Rabba, tum. 'Propovednik', 1:8)
ŢâéÔ Ńč' ĐÜŮâÖč Ńß ÓŢĐ Ńß Đ×ŐęŐ éÜ č' ŮéŢâĐÜ éÔŰŮéŐ ŕ×é ŐŃĐ ŮâçŃ ĐŮé Űäč áŰŕŮĐ ...
Prevod
Desi se da rabi Eliezer Ben-Dama /sin Jimaelove sestre/ bee ujeden od zmije. A Jakov minejac MS Munich 95 iz Kefar Sekhania dođe da ga isceli u Ime Jeue sina Pandirinog /abbath: ... dođe u Ime Jeue Pandira da ga izleči/. Međutim rabi Jimael ne dopusti /Eliezeru da prihvati lečenje/. Oni mu /= Eliezeru/ rekoe: ťTebi nije doputeno to /da prihvati lečenje od Jakova/, Ben-Dama!Ť - On /= Eliezer/ reče mu: ťJa ću ti doneti dokaz da me on moe lečiti.Ť U 'Babilonski Talmud': ťRabi Jimael, brate moj, dopusti mu, tako da ja mogu biti izlečen od strane njega!Ť - Međutim, on nemae vremena da pribavi dokaz /iz 'Petoknija'/, pre svoje smrti. Reče rabi Jimael: ťBlaen si ti, Ben-Dama, jer si izdahnuo u miru i ne narui zabranu /gezeran/ ustanovljenu od Mudracâ. Jer ko rui ogradu /gederan/ podignutu /oko Zakona/ od Mudracâ, u svoje vreme trpi kanjavanje, kao to je rečeno: ... Ko rui zid /gader/, ujeda ga zmija. /'Propovednik', 10:8/
Osvrt
Uistinu, u poapostolskom Hrićanstvu, sve je činjeno u ime Isusa (hebr.: Jehoua âéŐÔŮ; aramz.: Jeua âŐéŮ; abrev. i hipok.: Jeu ŐéŮ) Hrista, pa i isceljivanje. Kada u Hramu isceljuje čoveka hromog od rođenja, apostol Petar; mu naznačuje: ťNemam srebra ni zlata, ali ti dajem to imam: u Ime Isusa Hrista Nazarena hodaj.Ť ('Dela', 3:6) Isus se ovde naziva 'Ben-Pandira' (ĐčŮÓŕäžßŃ) 'sin Pandirin', odnosno predstavlja se nezakonitim porodom blaene Marije i rimskog legionara Pantere. (Piući 'Protiv Kelsa' Origen pokazuje da je se otac blaenog Josipa zvao ą˝¸ˇÁą: I, 32-33, 69; v.: I, 28). - Jovan Damaskin, pokuavajući da usaglasi suprostavljene i korumpirane evanđeoske rodoslovne liste, nalazi ime Pantera u Isusovim bliim precima po majčinoj liniji: ť... Levije, koji bee iz roda Davidovog sina Natana, rodio je Melhija i Pantera. Panter je rodio Bar-Pantera /grč.: Barpanthra/, koji je tako nazvan /po očevom imenu/. Taj Bar-Panter rodio je Joahima; Joakim je rodio svetu Bogorodicu.Ť (Expositio fidei, IV, 14) Tanait trećeg pokolenja - Jimael (ÜĐâŢéŮ), sin Eliin, poreklom je iz imućne sveteničke porodice iz Gornje Galileje; bio je član Sanhedrina u Jamniji gde je kanoniziran 'Tanah'; umro je neto pre početka Drugog jevrejskog ustanka protiv Rima (132.-135. g.); inače Eleazaru Ben-Dami, svome sestriću, nije odobravao da uči helensku mudrosnu misao, koja ga je privlačila. Jimaelovo događajno povezivanje sa Jakovom, znamenitim minejcem, koji je mnogo ranije mučenički postradao, očigledno anahrono doima. Rabinske uredbe su inače pravovernim Judejcima zabranjivale da se kod minejaca (hrićana, nazarena) leče (Chullin, 2, 21; abbath, 14 G 14, 4; Avodah zarah, 40G 2, 2)
komentiraj (0) * ispii * #